Ruska strana, računajući na svoje prijetnje, misli da će većina ukrajinskih muškaraca koji napuste Herson odmah biti mobilizirana u okupatorsku vojsku.
Sada je jasno zašto je Kremlj svojedobno žurio da da rusko državljanstvo u područjima Donjecke i Luganske oblasti koje nije kontrolirala ukrajinska vlada. Moskva je to opisivala nekim važnim ‘humanitarnim’ činom, a ustvari se Kremlj pripremao za rat s Ukrajinom i želio je muškarce iz okupiranog Donbasa odmah mobilizirati u svoju vojsku, u svojstvu njihovih državljana koji odmah moraju ginuti za interese Ruske Federacije.
Sada Moskva izvodi isti trik na okupiranim, anektiranim i nezakonito proglašenim područjima Hersonske i Zaporoške oblasti. Ustvari, kad nije bilo dovoljno prijavljenih za rusko državljanstvo, Kremlj je dao nalog da se na ulicama hapse svi muškarci i da se nasilno upisuju u njihovu armiju. To je još jedan ratni zločin rukovodstva Ruske Federacije, koje samo misli na koji način da politički preživi i ostane duže na vlasti.
Oružane snage Ukrajine nikad ne granatiraju i ne bombardiraju civilne objekte, koji su – ustvari – i svojina ukrajinske države. Putin je krenuo u rat iznoseći opravdanje da je ‘ukrajinska vojska osam godina stalno granatirala civilne objekte na području Donbasa koje Vlada ne kontrolira’. Opet bezočna laž. Na Donbasu je bila smještena Specijalna misija monitoringa (OEBS), koja je svakodnevno na terenu ili pomoću satelita pratila sva zbivanja duž linije razdvajanja i duboku unutar teritorije, a koja je mogla nastradati od granatiranja ili raketiranja. U svakom slučaju, čak i obavijest o ozljedi mirnog građanina odmah je išla u Beč i na razmatranje Kontakt-grupe u sastavu Ukrajine, Rusije i OESS. Rusija je imala svog predstavnika na nivou bivšeg potpredsjednika Vlade Ruske Federacije i savjetnika predsjednika Ruske Federacije – Kozaka – koji je o svemu obavještavao Putina. Ali Moskva je jednostavno pripremala vojni napad na Ukrajinu i poslala je Kozaka na pregovore u Pariz u sklopu sastanka diplomatskih savjetnika njemačkog kancelara, francuskog predsjednika, kao i savjetnika šefova država Ukrajine i Ruske Federacije čak nekoliko dana prije invazije. Tada je Kozak davao optimističke izjave o napredovanju situacije oko političkog rješavanja pitanja mirne reintegracije privremeno okupirane teritorije Donbasa. Sljedećeg dana, on je na sastanku u Kremlju podržao prijedlog ruske aneksije ovog područja, a za dan i vojni napad na Ukrajinu.
Moskva je uvijek koristila pregovarački proces zbog maskiranja svojih planova o vojnoj hegemoniji. Sada je to Kremlj bezupješno pokušao opet izvesti, navodno zbog postizanja mirnog rješenja, a svi svjedočimo eskalaciji i pokušaju uništenja čitave energetske infrastrukture Ukrajine pred zimski period. Takve sa zločinačkim planovima ne primaju ni u pakao. Kremaljska Zvijer pokazuje svoju neljudsku narav o kojoj je Zapadu poslan signal od strane Kijeva i niza zemalja zbog neophodnosti preliminarnog reagiranja. Ali Putin je imao svoju pokroviteljicu Merkel koja se nije željela suočiti s teškom istinom. Njena politika je i dovela do situacije što je Vladimir Putin, osnažen boravkom na vlasti 23 godine, postao prijetnja na svjetskoj razini i u sadašnjoj ga je situaciju puno teže zaustaviit nego 2008. – poslije napada na Gruziju.
Kad su ministra vanjskih poslova Estonije pitali vidi li on Vladimira Putina na zatvoreničkoj klupi u Haagu, on je odgovorio da vidi vođu kremaljskog čopora u paklu. Ako se Putin ne zaustavi čvrstom rukom, on je spreman da učini mnoge opasne stvari zbog kojih će možda i biti prognan iz pakla. Zato Estojina pruža Ukrajini vojnu pomoć u iznosu od 40 posto svog vojnog proračuna. Ona to radi da bi spriječila rusku invaziju na svoju zemlju, a ne da bi bila uvučena u rat u Ukrajini. Toga su svjesni svi ruski susjedi iz zemalja članica NATO-a (Poljska, Litva, Latvija) koji finansijski i vojno podupiru Ukrajinu gotovo istih razmjera kao Talin, koji bi spriječio dolazak ruskih vojnika prljavih čizama i okrvavljenih ruku na njihove terene. Ako to neko u najvišem političkom rukovodstvu Hrvatske ne može razumjeti – to bi bilo vrlo čudno.
Svi dobro shvataju situaciju. Samo izjava predsjednika države o blokiranju obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj zbog sprečavanja rata s Rusijom ne cilja samo na auditorij koji je proruski orijentiran ili na dobivanje aplauza od strane Moskve, nego je možda u pitanju nešto drugo…
Ukrajinci umiru na ratnim bojištima i mirnim gradovima i to ne rade samo za svoju domovinu. Oni su preuzeli udarac na sebe jer bi ruski okupator krenuo dalje na Zapad, kojem je Moskva objavila sveopći rat. Propagandna teza da treba ostati u ‘zečijoj rupi’ i bez velikih napora jednostavno preživjeti ratni vihor je opasna. Da su bili takvi rezoni političkog rukovodstva Republike Hrvatske u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća, danas ne bi bilo nezavisne države bivše Jugoslavije koja je postala članicom NATO i EU.“