Hadžifejzović: “Ko je osoba, velikan, akademik, znalac, vrhunski, svjetski, jugoslovenski, bh. pravni i ljudski autoritet koji nam može odgovoriti na pitanje: da li je moguće vraćanje u normalno stanje, vraćanje Ustava Republike BiH? Da li je moguće da se zaista vratimo u prirodno stanje ove zemlje, da nam je zajednička, građanska i nacionalna, i evropska i naša – Bosna i Hercegovina… Jer, zapamtite, dok god je ova država podijeljena na entitete, kantone, distrikt, a nije funkcionalna država – u ovoj državi neće biti mira. Ne mora, i da Bog da ga nikada ne bilo, biti rata, ali mira, sreće, prosperiteta, razvoja, pa čak ni ulaska u EU neće, ne može biti sa ovakvim ustrojstvom, uređenjem, ustavom. Ta osoba koja može odgovoriti na ovo pitanje je akademik, profesor doktor Omer Ibrahimagić. Trebalo je da bude specijalni gost u studiju, no, ima 88 godina, ima velike tragedije iza sebe, ima štake, ima bolest. No, nije problem da bude specijalni gost u ovoj emisiji iz svog doma. Sa akademikom Ibrahimagićem razgovara Nedžla Kurtćehajić. Ovo je njen prvi novinarski posao, prvi novinarski nastup, prvi TV-nastup, prvi intervju u životu, prvi novinarski zadatak. Ima nešto malo više od dvadeset godina a naš, koncept FACE-a, pa i moj lično jeste – gurnuti u vatru novinarsku djecu, u temu koja njih zanima. Da, čudno je da mladu osobu zanima Ustav, ali u svakoj oblasti imamo takve djece, sve nešto čudno, a u suštini – suštinsko ih zanima. Još se sjećam jednog od pitanja na ispitu kod profesora Ibrahimagića. Usred mog odgovora na neko prethodno pitanje, prekinuo me i pitao šta je poruka, šta je ideja, kako završava, šta piše u Statutu Saveza komunista ili u nekom manifestu Komunističke partije. Znao sam odgovor. Ne zato što sam pametnica ili štreber, već sam zapamtio zato što me ta rečenica, taj stav, ta, gotovo poslovica jako, mnogo začudila: komunisti su u svojim manifestima, statutima, deklaracijama, rezolucijama, dokumentima bili vrlo striktni, direktni, pisali su ih kao da su sveti ideološki spisi, pa ipak, a to je bio moj odgovor na pitanje profesora – ipak bi svu tu krutu ideologiju ‘uljudili, humanizirali’ rečenicima poput ovih: ‘Ipak, sistem ne može usrećiti čovjeka. Ipak, čovjek je sam kovač svoje sreće. Ipak, nijedan sistem ne može čovjeku donijeti sreću. Nijedan papir, dokument, statut… nije garant sreće pojedinca. Tada profesoru nisam odgovorio, a vama dodajem, nakon decenija iskustva – ipak, ljudi mogu skovati svoju sreću i preko papira. Jer, šta je naš glavni, najveći problem, naša nesreća? Ebeni papir iz Dejtona.”
Akademik Ibrahimagić: “Evropska zajednica je 6. aprila priznala Bosnu kao nezavisnu i suverenu državu, ali je dozvolila da u istom tom mjesecu počne agresija Srbije, a godinu poslije i Hrvatske na BiH. Tadašanja evropska zajednica je, predvođena Velikom Britanijom i Francuskom, bila saglasna s Miloševićevom politikom i s njihovom dozvolom je trebalo da nestanemo mi ovdje kao muslimani i da nestane BiH kao suverena država. Velika Britanija je imala veliki utjecaj na tadašnju politiku Amerike, jer iz koje god je zemlje Britanija izašla, i danas se u tim zemljama vode ratovi. Napravili su proturječan Ustav. Evropska konvencija o zaštititi ljudskih prava i sloboda nadilazi svaki zakon i Izborni zakon ako je suprotan konvenciji – protuustavan je. U normativnom dijelu Ustava nemamo građanina BiH, nemamo Bošnjaka BiH, nemamo Hrvata BiH, nemamo Srbina BiH, o Ostalima da ne govorim. Bosna je kao država funkcionisala dok je Ured visokog predstavnika radio svoj posao. Član 4. i 5. Ustava su diktirali Srbija i Hrvatska. Građanima BiH je oduzeto izborno pravo – na kandidovanje i glasanje. Ozbiljni ljudi u međunarodnoj zajednici ne vide problem ustavnih reformi. Sumnjam u dobronamjernost njihove politike, jer prva presuda Evropskog suda za ljudska prava donesena je 2009. godine. 13 godina niko ne mrda. Vijeće Evrope šuti, EU šuti, Visoki predstavnik prestao da funkcionira 2006. godine kada je Dodik došao na vlast. Šesnaest godina kako vlada, kako zamajava svijet, pa je privukao za sobom i Čovića. Ako bi SDA bila 100% za cjelovitu BiH i radila na tome, ako to ne bi bile srpske ili hrvatske stranke, opet nemamo normalnu BiH. Visoki predstavnik je čovjek s dobrim namjerama, ali nemoćan je ako nema mogućnost da silom zaprijeti. Iza njega stoje Amerika i EU. Potrebno je da oni provedu ono što je zapisano u Dejtonskom sporazumu. Nije nama Dejtonski sporazum problem, nego njegova dosljedna primjena koju eksponenti srbijanske i hrvatske politike, viđeni u BiH, tačnije u Čoviću i Dodiku, mi nemamo bosansku politiku, oni su dobili državljanstvo Hrvatske i Srbije, ne dozvoljavaju da se u Bosni formira bosanska politika. Ne dozvoljava se, pa i od strane međunarodne zajednice razdvajanje etnokulture od političke kulture. Ne može jedna država funkcionirati niti je moguće da se smatra državnom ako je politička kultura etnicizirana. Zašto je Jugoslavija i BiH funkcionirala skoro 50 godina u okviru komunističkog režima? Zato što je etnokultura bila odvojena od političke i kada su komunisti poraženi na izborima, došlo je do stvaranja političkih stranaka po principu etnokultura. Razbilo se jedinstvo, političko jedinstvo naroda. Bošnjaci, muslimani glasaju za SDA, ovi za SNSD, ovi za HDZ, socijaldemokrati nešto malo. To je sramota za evropsko društvo, demokratiju, za civilizaciju. To je anticivilizacijsko ponašanje institucija Evrope. Sramota je za EU da ne poštuje pet presuda Evropskog suda, njenog suda. Na Schmidtu se lome leđa. On je izabran da se ima nad kim ispoljavati bijes domaćih političara. EU i Amerika u zaklonu to podržavaju. Ljudi i u međunarodnoj zajednici i u BiH pogrešno su protumačili konstitutivnost naroda i dok Srbija i Hrvatska budu imali svoju petu kolonu kojoj su dali svoje državljanstvo unutar BiH, BiH će imati probleme do sudnjeg dana. To treba da vidi Evropa. Bez građanske BiH neće biti BiH kao normalne države. BiH želim vidjeti kao u vrijeme socijalističke izgradnje u BiH, to je zlatno doba BiH. Bosnu vidim kao multivjersku i multikulturnu zajednicu s jedinstvenom političkom kulturom njenih građana. Ne smije se nikome zabraniti pravo kandidature i izbora. Treba mijenjati Ustav BiH.”