33 C
Sarajevo
09.08.2025

FACE specijal: Sigurne kuće i pristup sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini!

U ovom izdanju FACE specijala govorimo o važnoj, ali ujedno i zanemarenoj temi – rodno zasnovanom nasilju unutar romskih zajednica koje su marginalizirane u brojnim sferama, ali i o podršci i pomoći ženama Romkinjama i njihovom pristupanju sigurnim kućama.

Gošće u ovom izdanju FACE specijala bile su Indira Bajramović iz Udruženja „Bolja budućnost“ iz Tuzle, Snježana Mirković, predsjednica Udruženja „Romani ćej“, Fatima Bećirović iz Gender centra FBiH i Mersiha Zulčić iz UN Women.

Šta nakon izlaska iz sigurne kuće?

- OGLAS -

Indira Bajramović iz Udruženja „Bolja budućnost“ kazala je da u BiH postoji osam sigurnih kuća, ali niti jedna samo za Romkinje. Ona naglašava da je mnogo i drugih marginaliziranih grupa, te da je nužno zajednički djelovati za rješavanje problema.

„Već godinama radimo i na uključivanju kako žena tako i muškaraca u podizanju svijesti o nasilju. Uglavnom su muškarci ti koji vrše nasilje i oni su neizostavni u ovoj priči. Trenutno implementiramo aktivnosti koje obuhvataju institucije i zajednice, na izgradnji uzajamnog povjerenja. Ohrabrujemo žene da prijave nasilje i da više o tome govore. Pokazalo se da žene više prijavljuju nasilje i vjeruju nevladinim organizacijama, nego institucijama. Jako malo Romkinja završi u sigurnim kućama, jer mi ne možemo tražiti njihov boravak tamo. U kompletnom njihovom procesu izuzetno je važna i psihološka pomoć. Kada razgovaramo sa ženama koje su doživjele nasilje, najčešće pitanje je šta će kada izađu iz sigurne kuće. Kroz naše projekte pokušavamo da ih ekonomski osnažimo.“

- Advertisement -

„U posljednjih 15 godina, dvije Romkinje boravile u sigurnim kućama“

Snježana Mirković za FACE govori o važnosti aktivnosti i radionica koje Udruženje „Romska djevojka – Romani ćej“ sprovodi, jer upravo na ovakvim radionicama dogodi se da žene same progovore o nasilju koje su preživjele.

“U tom slučaju, kada žene same progovore o nasilju koje su doživjele, mi ih uputimo gdje i kako mogu prijaviti i  zatim počinioci budu sankcionisani. U našem Udruženju imamo i prostorije gdje nasamo razgovaramo sa žrtvama nasilja. Najčešće se dogodi da žene ne odluče odmah prijaviti nasilje, već poslije, kada se ponovi. Većinom one odbijaju da idu u sigurnu kuću. O tome govori i podatak da su u posljednjih 15 godina samo dvije Romkinje bile u sigurnim kućama“, kazala je Snježana.

Da li je ujednačen sistem podrške u svim sigurnim kućama u BiH?

Fatima Bećirović iz Gender centra FBiH kazala je da je statistika za oblast nasilja u porodici jasno izdefinirana, te pojasnila na koji način se prikupljaju podaci, ali i za koje skupine još uvijek ne postoje konkretni podaci.

“Prikupljaju se relevantni podaci koji pokazuju odnos žrtve i počinitelja, dob, vrste nasilja. Ne postoje tačni podaci o nasilju nad Romkinjama. Takvi podaci trebali bi ići kroz određene analize, istraživanja da bi dobili kompletnije slike. Kada je riječ o smiještanju žrtava nasilja u sigurne kuće, svaka od njih ima određene strukture rada, procedure. Sve sigurne kuće u BiH su pod ingerencijom nevladinih organizacija koje imaju potpisane ugovore o saradnji sa državnim institucijama koje su određene za pružanje pomoći žrtvama nasilja. Također, u svim sigurnim kućama nije ujednačen sistem podrške žrtvama na jednak način. Nisu isti ni kapaciteti, stručna lica koja rade u sigurnim kućama. U FBiH na godišnjem nivou je otprilike 2. 000 slučajeva nasilja, od toga 10-15% žrtava, majki i djece budu smješteni u sigurne kuće.“

Teorija i praksa primjene konvencija se ne podudaraju – gdje griješimo?

Mersiha Zulčić iz UN Women poručuje da je važno jasnije i glasnije govoriti o stvarnim problemima, te se maknuti iz okova diskriminacije.

“Svi se boje da spomenu da smo društvo koje je spremno diskriminirati druge. Često čujemo tvrdnje da nasilje spada u kulturu romskih zajednica. To naravno nije tačno. Zbog nedovoljne osviještenosti nasilje nad ženama Romkinjama se ne uzima za ozbiljno.  Moramo da radimo sa institucijama, onima koji su na prvoj liniji. Nužno je da budemo otvorenije društvo, da se maknemo od diskriminacije. BiH je ratificirala sve međunarodne konvencije o ljudskim pravima i pravima žena. Na papirima to izgleda jako dobro, ali u praksi to je sasvim drugačije. Teorija i praksa nam se ne podudaraju“ poručila je Zulčić za FACE.

Na koji način se maknuti iz okova diskriminacije, može li bh. društvo krenuti ka poštovanju konvencija o ljudskim pravima i pravima žena u praksi? Saznajte kroz kompletno izdanje ovog Face specijala.

Emisija je realizovana  u okviru regionalnog programa “Sprječavanje nasilja nad ženama u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj: sprovođenje normi, mijenjanje stavova” koji finansira Evropska unija, a provodi UN Women.  Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ grada Tuzla je implementacijski partner podgranta „Koristimo dostupne mehanizme kako bismo se zaštitili od nasilja i diskriminacije“. Lokalni projektni partneri su Udruženje Romkinja centar za majke „Nada“ Kakanj i Udruženje „Romska djevojka -Romani ćej“ . Projekat se implementira u Tuzli, Kaknju, Prnjavoru i Vukosavlju kroz rad ženske romske mreže „Uspjeh“ i na nacionalnom nivou.

- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA