Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Uoči stote godišnice stvaranja Sovjetskoga Saveza, koji se raspao u decembru 1991. godine, što je vrlo važan događaj za nostalgičare u Kremlju, Ruska Federacija izvršila je najmasovniji raketni napad na Ukrajinu. Glavni cilj ovih udara bila je civilna energetska infrastruktura koja desecima miliona ukrajinskih stanovnika osigurava struju, vodu i toplotnu energiju. To je ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koji je osuđen po Ženevskim konvencijama o pravilima vođenja ratova. Ranije je Moskva galamila što civilnu ukrajinsku infrastrukturu gađaju samo ukrajinski radikali, navodno da bi Zapadu prikazali negativnu sliku o djelovanju ruske vojske koja se, kao, došla boriti protiv nacista. Kasnije je kremaljska propaganda govorila da je pad ruskih raketa na civilne objekte bio rezultat djelovanja ukrajinske protuzračne odbrane koja je obarala ruske rakete i dronove nad civilnim objektima, pa su oni stradali igrom slučaja. Ali sada Moskva ništa ne opovrgava kad je riječ o njenim urađenim zlodjelima, a objašnjava da namjernim ciljanjem na civilnu infrastrukturu želi prinuditi ukrajinsku stranu da sjedne za pregovarački stol i potpiše mir po kremaljskim uvjetima, odnosno da prizna rusku aneksiju Donjecke, Luganske, Zaporočke i Hersonske regije Ukrajine. To je gotovo četvrtina cijele ukrajinske teritorije. Možete zamisliti cinizam ruske strane koja govori navodno o miru, a faktički je riječ o legalizaciji ukradene ukrajinske teritorije. Takvo nešto, kad je riječ o međunarodnoj zajednici, mogu podržati samo čvrsti moskovski saveznici koji pod krinkom riječi mira maskiraju punu podršku ruske agresije u Ukrajini. Glavni promotor ruskih narativa ostaje mađarski premijer – Viktor Orban. Njegovi posljednji prokremaljski potezi koncentrirani su u rečenici: ‘Ako SAD zaustavi vojnu podršku Ukrajini, onda će se brzo završiti rat’, odnosno ruska strana vojno će pobijediti ukrajinsku i postići mir po svojim uvjetima, a to je aneksija ogromnih ukrajinskih prostora. Takva podla podrška Moskvi Viktora Orbana mora napokon završiti strogom političkom ocjenom od strane Brisela i Washingtona i svih saveznika u NATO i EU njegovoj otvorenoj proruskoj poziciji. Ova peta kolona Kremlja unutar evropskih institucija mora biti napokon potpuno identificirana, locirana i onesposobljena. Ako Moskva izjavljuje da se bori sa NATO-om na terenima Ukrajine, a jedna članica Alijanse praktički podržava agresora i otvorenog neprijatelja zapadnih vrijednosti, onda se ovo slobodno može kvalificirati kao izdaja od strane oficijelne Budimpešte i izdaja jedinstvene odbrambene i bezbjednosne politike Alijanse i usaglašene politike EU u implementaciji evropskih sankcija protiv ruskog agresora.
Ovog puta Ruska Federacija lansirala je protiv ukrajinskog naroda rekordnih 120 balističkih i krstarećih raketa i dronova u jednom naletu. To je apsolutni rekord i otvorena želja Vladimira Putina da uništi ukrajinski narod, da ga ostavi bez svjetla, vode i grijanja u vrijeme zimskih hladnoća. Poslije 10. oktobra ove godine, kad je ruska strana počela masovna raketiranja ukrajinskih gradova i civilne infrastrukture, bilo je lansirano više od 800 raketa različitih tipova i dometa. Ukrajina je postala ogromni nišan za treniranje raketnih snaga ruske vojske i iživljavanje nad ukrajinskim narodom od strane kremaljske kamarile. U takvim uvjetima, jedinstvena mogućnost da se izbjegnu masovne ruševine infrastrukturnih objekata je povećanje odbrambenih kapaciteta ukrajinske protuzračne (PVO) i proturaketne odbrane (PRO) uz pomoć zapadnih saveznika, odnosno njihovih naprednih sistema PVO i PRO koji bi rušili ruske rakete i dronove. Tako bi Orban htio da je Ukrajina ostala bez ove vojne podrške u odbrani svojih domova i mnogih miliona stanovnika i ostala na milosti ili nemilosti ruskog agresora. Ali cilj izjave ovog moskovskog potrčka iz Budimpešte već odavno su svi pročitali. Svima, osim Orbana, jasno je da što više ruskih raketa ruši ukrajinska strana – to manje njih ostaje Moskvi za eventualno korištenje u sljedećim vojnim napadima, gdje su čak članice NATO i EU potencijalne mete moguće ruske invazije.
Tako su 29. decembra ove godine na udaru 120 ruskih raketa i dronova bili Kijev, Harkiv, Odesa, Ljviv, Mikolajiv… Samolansiranih raketa bilo je 69, a njih 54 bilo je srušeno. Postojeće snage već su pojačane od strane saveznika PZO i PRO i Ukrajina može uništiti 75-80% lansiranih ruskih raketa. Ali ostalih 20-25% padaju na cilju. Postotak rušenja dronova 87-91%. Ali svejedno, to su milijardni gubici privrednih subjekata… ne govorimo o poginulim ukrajinskim civilima. Moskva ne planira zaustavljati svoja zločinačka raketiranja i to samo znači da ukrajinska strana mora dobiti još novih sistema PVO i PRO od saveznika, da bi povećala postotak rušenja ruskih raketa do 90-92%.
Na bojnim poljima Ukrajine, ruska strana nema nikakvih uspjeha; bez vidljive je perspektive. Ukrajinska vojska spremna je istisnuti ruskog agresora sa svog teritorija ako dobije više artiljerije: nove tenkove i borbene avione. Ako Orban stvarno želi pomoći da se ovaj krvavi rat završi što brže, onda mora vojno podupirati ukrajinsku stranu – da pobijedi međunarodno pravo, a to znači da zemlja agresor vrati svoju vojsku u međunarodno priznate granice Ruske Federacije. Ukrajincima ne treba tuđa teritorija, ali oni će se boriti do kraja za svoju zemlju i svaki pedalj vlastite teritorije. To je plemeniti cilj. Ako pobijedi ruska vojska, onda će nestati država Ukrajina i ukrajinski narod. To je pobjeda zla i otvaranje perspektive ka daljnjem ruskom napadu na niz susjednih zemalja, uključujući države članice EU i NATO. Ako pobijedi ukrajinska vojska, onda će Ruska Federacija biti primorana napustiti sve privremeno okupirane ukrajinske teritorije. Ovo označava pobjedu međunarodnog prava i poštovanje postojećih međunarodno priznatih granica. To je logika ovog rata. Ali ako se deklariraš tako da zauzimaš neku ‘srednju poziciju’ između dviju pobjeda, onda je to sredina između Dobra i Zla. Jednostavno, to je nešto loše.“