Akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić proziva sve pravnike i političare u entitetu RS da kažu koja je to odredba odnosno član i stav bilo Ustava Bosne i Hercegovine ili nekog drugog aneksa Dejtonskog sporazuma na kojoj Dodik i njegov politički establishment zasnivaju svoju tvrdnju i šire neistinu da je nepokretna imovina slovom Dejtona data entitetima, pokušavajući da cijelom svijetu prodaju “rog pod svijeću”.
Bosni i Hercegovini, u postupku sukcesije i sporazuma potpisanog u Beču 29. juna 2001. godine od strane država nasljednica ex Jugoslavije, koji je stupio na snagu 2004. godine, kao jednoj od država nasljednica ex Jugoslavije, po istim principima i pravnim osnovama, pripada u vlasništvo sve ono što pripada i drugim državama sukcesorima.
Bosna i Hercegovina slovom Ustava BiH, što jasno stoji u članu 1. stav 1., jedina ima pravni kontinuitet, što znači da nastavlja uživati prava ranije Republike Bosne i Hercegovine. Dodikova politika se ne miri sa tim. Ona pokušava na svaki način da ospori Bosni i Hercegovini ono što pripada drugim državama nastalim raspadom ex Jugoslavije. U tom smislu se pravna tumačenja podešavaju Dodikovim političkim zahtjevima.
Shodno tome ide prva laž da su entiteti u Dejtonu stvorili Bosnu i Hercegovinu i prenijeli na nju vanjski suverenitet, istovremeno zadržavajući unutrašnji suverenitet.
Akademik Kurtćehajić razobličuje tu laž i ukazuje da su do Dejtona postojale paradržava Republika srpska kao nepriznata tvorevina i državni provizorij koji se zvao Federacija Bosne i Hercegovine, čijim stvaranjem je nestala sa sa scene još jedna paradržava: Hrvatska republika Herceg-Bosna. Tek je slovom Dejtona modificirana unutrašnja struktura Bosne i Hercegovine i u čl. 1., stav 3. stoji da se ona sastoji (a ne da je sastavljena) od dva entiteta.
Termin država stoji samo uz Bosnu i Hercegovinu, kao i termin suverenost, koja se ni u jednom dijelu Ustava BiH ne spominje za entitete. Što se tiče potpisa u Dejtonu koji stoje uz RS i pokušaja da se kaže da je time priznat međunarodnopravni subjektivitet entiteta… to je najobičnija podvala. Opći mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, kao međunarodni ugovor, potpisali su samo predstavnici Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Entiteti su potpisali anekse, ali kao subjekti domaćeg prava, čime su preuzeli obavezu za njihovo poštivanje i izvršenje.
Priča da je nepokretna imovina slovom Dejtona data entitetu RS, koju neprekidno mantraju Dodik i njegovi istomišljenici, nije zasnovana na bilo kojoj odredbi o vlasništvu nego na nadležnostima. U članu 3. stav 1. taksativno su navedene nadležnosti Bosne i Hercegovine. Ima ih deset.
Međutim, pitanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine određeno je i općom odredbom sadržanom u članu 3., stav 5. “Dodatne nadležnosti”: Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine.
Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti. Tako da sve nadležnosti koje su dosad date državi Bosni i Hercegovini saglasnošću entiteta date su na osnovu prvog dijela ove odredbe koja također predviđa u svom trećem dijelu dobijanje u nadležnost i sva ona pitanja koja su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, a u čemu glavnu riječ ima visoki predstavnik koji je Aneksom 10. članom 5. označen kao konačni tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma. Ovaj dio odredbe o dodatnim nadležnostima ima neograničen potencijal kad je u pitanju integracija Bosne i Hercegovine i nije uopće iskorišten, ukazuje akademik Kurtćehajić.
Dodik i njegov establishment se ponašaju kao da odredba o dodatnim nadležnostima ne postoji, a priču da nepokretna imovina pripada entitetima zasnivaju na članu 3., stav 3 a) Ustava BiH u kojem stoji: Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
Ovdje je prevara Dodikove politike zasnovana na pokušaju da se nadležnosti protumače kao vlasništvo, a to su dva različita pravna pojma. Naime, država Bosna i Hercegovina može biti vlasnik šumskog, poljoprivrednog ili vodozemljišta, a da isto da entitetima, kantonima ili općinama na korištenje i upravljanje pod uslovima koje ona odredi, zadržavajući pritom pravo vlasništva.
Međutim, suština Dodikove politike je da se Bosna i Hercegovina učini praznom ljušturom koja nema svoju imovinu, a sve pod izgovorom da je entitet taj koji je bez imovine prazna ljuštura. Međutim entitet RS je dat u Dejtonu Srbima u Bosni i Hercegovini kao vid garancije da neće biti preglasani i da mogu u najvećem kapacitetu i punoj ravnopravnosti ostvarivati svoja prava, iako je nakon Dejtona 2007. godine, presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu, presuđena odgovornost faktičke tvorevine RS za genocid u Srebrenici, čime je ustvari svako postojanje RS-a nakon te presude nagrada za izvršeni genocid.
Ali ni unatoč tome, samo postojanje RS-a nije bilo dovoljno za Dodika koji je više puta nagovještavao otcjepljenje entiteta RS-a i davao izjave da će Srbija i RS jednog dana biti isto. Bez vlasništva nad nepokretnom imovinom – to je nemoguća misija.
Na potezu je visoki predstavnik koji uporište ima u članu 3., stav 3. b) gdje stoji: b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine.
Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta. Ova odredba jasno ukazuje da je država nadređena entitetima i zahtijeva od strane entiteta poštivanje Ustava BiH i institucija BiH, a prije svega Ustavnog suda, čije su odluke članom 6. stav 4. Ustava BiH konačne i obavezujuće, kao i poštivanje međunarodnog prava i u tom smislu sporazuma o sukcesiji potpisanog od strane država nasljednica ex Jugoslavije.
“Pitanje vlasništva nad nepokretnom imovinom je biti ili ne biti za Bosnu i Hercegovinu i popuštanje Dodiku bi dovelo državu na korak do podjele”, zaključuje akademik Kurtćehajić.