Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Prvi zamjenik šefa Putinove predsjedničke administracije, Sergej Kirijenko – zajedno sa sekretarom stranke Vlade u Ruskoj Federaciji ‘Jedinstvena Rusija’ Andrejom Turčakom – boravio je ukrajinskim područjima koja su privremeno okupirana od strane ruske vojske. Jasno je da nisu bili blizu linije fronte, ali došli su bodriti okupacijsku administraciju i petokolonaše, sa jasnom porukom da Kremlj nije zaboravio na njih. Na pravoslavni Božić, koji slavi Moskovska crkva, kremaljski funkcioneri bili su u gradu Sevastopolj, koji je privremeno okupiran od marta 2014. godine. Kirijenko je ponašanje Vlade Ukrajjne nazvao nekršćanskim, kako bi oficijelni Kijev odbio prijedlog Vladimira Putina u vezi s primirjem 6. i 7. januara ove godine. Tako je navodno kršćanski Kremlj, koji svakodnevno ubija ukrajinske civile i raketira isključivo civilnu energetsku infrastrukturu da bi ukrajinsko stanovništvo ostalo bez struje, vode i grijanja i da bi milioni ukrajinskih građana poginuli u teškim zimskim uvjetima, okrivio ukrajinski narod koji je u potpunosti podržao odluku svog političkog rukovodstva o neprihvatanju inicijative vuka u janjećoj koži – Vladimira Putina. Jasno je da proglašenje privremeno okupiranih ukrajinskih regija sastavnim dijelom Ruske Federacije nastalo na osnovu zločina rata u Ukrajini i ovi će počinitelji, kao i inicijatori hitlerovske aneksije Austrije 1938. godine, snositi kaznu od strane Međunarodnog suda koji će primjenjivati norme međunarodnog prava koje osuđuju svaku vrstu pokušaja krađe tuđih teritorija. Interesantno je da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka Sergej Kirijenko bio na čelu organizacije Komunističke omladine regije Gorkij (sada Nižnji Novgorod) i stalno je posjećivao različita zasjedanja ateista koji su bili jedan od stubova ideološkog sistema Sovjetskog Saveza. Sada Sergej Kirijenko sebe želi predstaviti kao smirenog kršćanina, iako je poznato da je on lično dao prijedlog za raketiranje ukrajinske energetske infrastrukture umjesto vojnih objekata. Stvar je u tome što Kirijenko vrlo dobro razumije sve energetske vratolomije jer je svojedobno bio ministar energetike Ruske Federacije još u doba Borisa Jeljcina. Kasnije je bio na čelu ‘Rosatoma’ i rukovodio je u branši atomske energetike Ruske Federacije. Zato je, smatrao je ovaj kršćanin, efikasnije za neandertalski Kremlj da se uništi ukrajinska energetska, a ne vojna infrastrukture.
Vladimir Putin, kao dugogodišnji službenik zloglasnog KGB koji je svojedobno štitio osnove ateističkog Sovjetskog Saveza, ustvari ne vjeruje u Boga, nego samo dvaput godišnje dolazi u praznu crkvu, kao što dolazi na posao u Kremlj, da prikaže običnim Rusima da on s njima dijeli kršćanske vrijednosti. Moskovski patrijarh Kiril, koji je isto bio agent KGB, nazvao je cijeli susjedni narod sotoninom djecom i zazivao je rusku vojsku da ubija Ukrajince koji pružaju otpor ili ne prihvataju moskovsku okupaciju. Tako je KGB postao inicijatorom božićnog primirja na dva dana jer je Moskvi trebalo nekakvo moralno stabiliziranje poslije gubitka pola hiljade ruskih vojnika u Makijivci u regiji Donbas, koji su, igrom slučaja, izgubili svoje živote tokom slušanja novogodišnje čestitke Vladimira Putina. Ustvari, vladar Kremlja je na Novu godinu poslao pola hiljade tek mobiliziranih ruskih građana u vječnu tamu jer je naredio antikršćansku invaziju na susjedni pravoslavni narod.
Andrej Turčak je nešto mlađi, tako da i nije bio aktivni član Komunističke omladine Sovjetskog Saveza. Njegov otac bio je generalni direktor jednog velikog preduzeća koje je radilo za svrhe sovjetske vojske u Leningradu. Kad je pao Sovjetski Savez u Rusiji, počela je velika pretvorba, a ustvari pljačka državnih preduzeća od strane privatnih osoba. To je bilo doba banditskog Peterburga, pa je tako tata Andreja Turčaka brzo smislio plan kako da privatizira ogromnu državnu firmu u privatnu, gdje su on i članovi njegove porodice dobili većinski vlasnički udio. Tako je u jednom trenutku sedamnaestogodišnji Andrej Turčak postao vrlo bogat čovjek. Članovi familije razumjeli su što ne mogu riskirati svoju novu ogromnu svojinu zbog brojnih eventualnih ekonomskih glodavaca koji su često preuzimali vlasništvo od tih koji su prvi smislili da uzmu bivšu državnu svojinu. Tako je porodica Turčak poslala mladog Andreja u veliku politiku. Naravno, on se priključio stranci koja je na vlasti, a paralelno je obavljao poslove za porodičnu firmu koja je samo nekoliko godina prije bila ogromno državno preduzeće. Andrejev tata je poznavao lično Vladimira Putina još u doba banditskog Peterburga sa kojim je vodio poslove za izvoz tražene visokotehnološke robe vojne namjene na međunarodnim tržištima, kako bi budući šef Kremlja vodio poslove za svu vanjsku trgovinu ogromnog grada.
Sergej Kirijenko i Andrej Turčak bili su na Arabatskom poluotoku, koji je, kao uska linija tla, sjedinjavao Krim sa kontinentalnim prostorom pored grada Geničesk. Samo nekoliko desetina metara morskog prostora razdjeljivalo je ovaj poluotok od Geničeska. Neko u Kremlju smislio je da na ovom, gotovo nenaseljenom poluotoku, sagradi grad od trideset hiljada ljudi. Moskva planira da na morskoj obali, koju je ukrala od Ukrajine, sagradi grad čije je stanovništvo iz dalekih ruskih regija, a koje bi platilo ogromnim novcem da dođu živjeti u komotnim klimatskim uvjetima. Samo kremaljski činovnici ne znaju da se ovaj poluotok pojavio samo petsto godina prije, a rezultat je katastrofalnog zemljotresa u Krimu. Zbog historijski ranije neviđenog prirodnog nevremena na Azovskom moru, za jedan dan se iz mora stvorila uska ali dugačka devedeset kilometara površina, od početka Kerčenskog poluotoka koji dijeli Crno i Azovsko more, do kontinentalne sjevernozapadne obale – duž Azovskog mora. Arabatskog poluotoka još nije bilo na mapama u XV stoljeću; on se tek kasnije pojavio.
Vladimir Putin smatra da će vječno vladati Rusijom. S obzirom na to da je dosta star čovjek – to je stvarno relativna kategorija. Moskvu, kao nekad Krim, uskoro čeka katastrofalni zemljotres, ali ne prirodni, nego vojno-politički. Ne zna se hoće li ostati Kremlj ili Krimski most, ali Putina sigurno više neće biti.”