Nažalost, novinarska zajednica u regionu je ostala bez dvojice velikih. Otišao je Ahmed Begičević. Zvali smo ga Sini. Radili smo zajedno na TV Sarajevo i TV BiH. Ne znam koliko stotina njegovih priloga je objavljeno u ovom dnevniku. Formalno, kolege ga ispraćaju kao vrhunskog, top-kamermana, no Sini je znao i radio svašta nešto – sve što je televizija. Bio je sam i snimatelj i reporter; imao sjajan osjećaj za odabir teme – dakle i producent. Može se reći da je bio i menadžer – ITC Zenica je držao, čuvao, a ITC Travnik je napravio iz ničega. Sa suprugom Nađom Riđić, reporterkom, obišao je svaki pedalj Bosne, svaki ćošak srednje Bosne, čini mi se svakog čovjeka. Svakog čovjeka upamtite po nečemu specifičnom što ponavlja. Sini mi ostaje u sjećanju po sto puta ponovljenoj sceni: ulazi, zadihan od ideja, u desk TV BiH, isprekidano govori koju temu ima, šta je novo otkrio, gdje je nekog čudnog čovjeka našao… Dakle, šta sve treba snimiti. Prekinem ga i pitam: “Bolan ne bio, kako si, pusti posao…” – “Dobro sam” i odmah nastavlja s nizom ideja da ih ne bi zaboravio.
Marinko Čulić je vršnjak Ahmeda Begičevića. Otišao je vrhunski hrvatski i regionalni, nekada i jugoslovenski novinar, kolumnista, komentator, analitičar. Nama u Bosni je važan, jer je neumorno, direktno, jasno pisao o našoj zemlji, hrvatskoj politici prema BiH, ali je bio jasan i kada je analizirao srpsko-hrvatske političke relacije. Bio je nestvarno hrabar kada je, onda kada je bilo najteže, pisao u Feral Tribuneu. Mijenjao je redakcije – takve politika i uređivačka politika, dvije sestrice, tjeraju. Jednom je čak radio, a ništa nije radio – storniran bio. Sjedi i ne piši. Fenomen, obično tamo gdje bi radio, politika bi brzo uništila taj medij – novinu. Čujte gdje je radio: Vjesnik, Večernji list, Feral Tribune, Nedjeljna Dalmacija, Danas, Novi list – e, tu mu nisu dali da radi – i Novosti. Nismo zajedno radili, ali indirektno jesmo u jednoj redakciji. Obojica smo bili dopisnici francuskog međunarodnog radija – RFI – Radio France International; on dopisnik iz Hrvatske, ja iz BiH. Sjećam se da sam ga slušajući razmišljao: hoće li ovaj čovjek, koji toliko kritikuje Tuđmana, uopšte preživjeti? Preživio je, ali kao i većina novinara – nije dugo živio. Ovo je posao koji doslovce ubija.