Sefić: “Nisam se mogla baviti onim što volim – modelingom i ne mogu raditi u svojoj struci! Zato sam odustala!”
Hadžifejzović: “Razočarana?”
Sefić: “Nažalost; htjela sam biti primjer drugim mladim ljudima! Nisam uspjela!”
Hadžifejzović: “Kada si odlučila da odeš?”
Sefić: “Nova godina, nova ja!”
Hadžifejzović: “Znaš li gdje ćeš?”
Sefić: “Planiram, ali neću o tome!”
Hadžifejzović: “Možda te tamo čeka uspjeh, ali je za nas neuspjeh… Kako porodica gleda na tvoj odlazak?”
Sefić: “Odlazak iz kuće, iz države, teško im pada, ali me podržavaju zbog moje budućnosti! Nisam imala ponudu ni od koga u svom gradu niti u državi da radim reklamne kampanje; većinu posla sam radila u Hrvatskoj!”
Hadžifejzović: “Nikada nisi imala ponudu ni iz Bihaća ni iz BiH?”
Sefić: “U deset godina bavljenja modelingom, jednu kampanju sam uradila prošle godine u Bihaću!”
Hadžifejzović: “Kada si tražila posao u svojoj struci, ima li radnih mjesta?”
Sefić: “Ima, ali su sva vrata za mene bila zatvorena.”
Hadžifejzović: “Zašto?”
Sefić: “Zbog politike! Niti pripadam ikome niti ičemu!”
Hadžifejzović: “Što nisi uzela nečiju člansku kartu?”
Sefić: “To me ne zanima! Ne želim lijepiti sebi etiketu na osnovu toga!”
Hadžifejzović: “Kad već odlaziš, a Krajina i BiH su zaboravili tebe, nemoj ti zaboraviti Krajinu i BiH!”