“Takozvani „stalni predstavnik republike Krim kod predsjednika Ruske Federacije, Georgij Muradov izjavio je da će zadiranja na Krim za zemlje zapadazavršiti katastrofom, jer je ovaj poluotok po njegovom mišljenju „koljevka ruske civilizacije“. Da to kaže neki polupismeni propagandista sa kremaljske televizije bilo bi razumljivo. Za ruske šoviniste tamo gdje raste drvo breza, tamo je Rusija. Znamo da je Muradov predstavnik okupacijske administracije na Krimu. On je bio poslan iz Moskve da bude potpredsjednik ruske okupatorske vlade Krima. U svojoj biografiji piše da je doktor historije, ali onda bi morao baratati makar početnim ali objektivnim saznanjima toka svjetske i nacionalne historije, makar bio duboki ruski šovinista, a etnički samo napola Rus, jer je njemu otac Armenac, kao i kod ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergeja Lavrova koji je da bi bio više povezan sa svojim etničkim porijeklomm potajni vlasnik najvećih rudnika zlata u Nagorno Karabahu, koji je bio okupiran od Armenije u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka, a sada se Azerbejdžan svojim vojnim akcijama polako vraća u svoj državno-pravni prostor. Muradov je u dosta bliskim odnosima sa Lavrovom, ne samo po etničkom porijeklu već kako je svojedobno bio ambasador na Kipru, a Lavrov je u to doba bio šef diplomatske misije Ruske Federacije u UN-u u New-Yorku.
Vidimo da svi okupacijski službenici na Krimu koriste falsifikovanu tezu da je poluotok uvijek bio ruski. Takve velike gluposti osim Moskve i Petersburga niko iod historičara se neće usuditi reći. Ovi pseudohistoričaru već duže vrijeme prodaju svom narodu i drugim zemljama priču da je Rusija uvijek bila prisutna u Krimu, a to apsolutno nije tačno. Prva velika laž je da je „Krim koljevka ruske civilizacije“. To se misli na 988. godinu kada se Veliki Kijevski knez Volodimir pokrstio u Krimu i uzeo za ženu kćerku Bizantskog cara Vasilija II Annu. Poslije toga, knez Volodimir vratio se u Kijev i pokrstio svo stanovništvo Kijevske države Rus. Pritome u Kijevu, Černigivu, Perejaslavu i drugim gradovima gdje je živio titularni narod Rusi sve je prošlo brzo i bez ekscesa, tada kada je u Novgorogu, Pskovu, Smoljensku bilo puno buna i kijevska vojska morala je prisiljavati lokalno stanovništvo koje je sebe nazivalo Ruskije da bi primilo Kristovo učenje. Muradova treba podsjetiti na to da doba Moskve od koje vodi svoju historiju Rusije nije ni bilo (osnivana tek u 1147. g.). Kijev od kojeg svoj početak vodi Ukrajina osnovan je 482. g. što je 665 godina ranije. Lažov historije Vladimir Putin želi predstaviti Kijev kao koljevkz ruskog naroda, a ne zna da su Rusi bili formirani kao mješavina domaćih na teritoriji sadašnje Ruske Federacije naroda finsko-ugarskog porijekla i djelimično lokalnih istočnih plemena Balta sa Slavenima koji su došli na ovo tlo sredinom 8. vijeka iz Poljske.
To su plemena Vjatiči koji su se preselili u bazen rijeke Moskva i južnije, Sloveni u regiji oko sadašnjeg Novgoroda i Tveri, Kriviči oko sadašnjih Pskova i Smoljenska. U to doba već 300 godina funkcionirala je prva Kijevska država koja je ujedinila autohtona slavenska plemena u srednjem tijeku rijeke Dnjepar. To su bili prvi slavenski savezu Anta i Sklavina i njihovi potomci plemena Poljana, Drevljana, Siverjana, Volinjana, Bijelih Hrvata, Uljiča i Tiverca. Ni Vladimir Putin koji vuče svoje porijeklo iz regije Tveri, ni Muradov, ni Lavrov koji su postali propagandisti šovinističke politike Kremlja nemaju nikakav odnos prema Kijevu i Velikom knezu Volodimiru Krstitelju. Stanovništvo prostora oko rijeke Moskve primilo je kršćanstvo tek 200 godina nakon Kijeva i etnički nema nikakve veze prema Ukrajincima kao direktnim potomcima prvih autohtonih Slavena – Anta i Sklavina.
Drugo – u posljednjih 3.200 godina kada tačno znamo koji su narodi stanovali na Krimu, Rusko carstvo je okupiralo poluotok tek 1783. godine i samo poslije te godine Peterburg je počeo preseljavanje stanovnika na Krim iz dalekih ruskih gradova i sela. U sastavu Ruskog carstva Krim je bio 134 godine do njegovog pada 1917. godine. Poslije tri godine bio je građanski rat kada je vlast više puta prelazila iz jednih ruku u druge. 1921. godine Krim je postao autonomna republika u sastavu Ruske Federacije i bio je to do 1954. gidube, a to je 33 godine. U periodu od 1941.- 1944. godine, poluotok je bio pod nacističkom okupacijom, pa je onda to minus tri godine. Sve zajedno 164 godine. Krajem februara – sredinom marta 2014. godine, Ruska Federacija je okupirala poluotok svojom vojskom i pokušala proglasiti aneksiju navodno nakon referenduma koji je bio sproveden za dvije sedmice pod cijevima ruskih automata.
Za uspoređivanje plemena Kimerijca gazdovali su na Krimu pet stoljeća – od 12. vijeka naše ere do 7. vijeka prije Krista. U ovo doba u planinski dio poluotoka dolaze također plemena Tavra sa teritorija sjevernog Kavkaza. Po njima poluotok je često imao naziv Tavrida. Poslije tokom više od 900 godina na Krimu bila su većinom plemena Skita. Početkom 3. stoljeća njih isu stisnula pridošla germanske plemena Gota. Kimerijci i Skite su plemena iranskog porijekla. Krajem 4. st. n. e. u Krimu se pojavljuju Huni, kao prvi tursko govorni narod koji je došao iz dalekih ravnica Azije. Od kraja 6. st. do kraja 9. st. na Krimu su bila dominantno turska govorna plemena Hazara, a to je tristo godina. Oni su ostavili poslije sebe jedan od i do sada autohtoni narod Krima – Karajime. Poslije pada Hazarskog kaganata u Krim nakratko dolaze Mađari koji su putovali na Dunavske ravnice i Pećenige kao jedan od tursko govornih nomadskih naroda. Od kraja 10. st. do sredine 12. st. istočni Krim i kanal između Crnog i Azovskog mora kontrolisala je kneževina Tmutarakanj kojaje bila pod upravljanjem Kijeva i Černigiva 150 godina. Poslije su Krimom 200 godina vladali turska govorna nomadska plemena Polovca. Oni su bili preci sadašnjeg glavnog autohtonog naroda Krimskih Tatara, koji je još uzeo u svoju etnogenezu i narode koji su došli tokom upada mongolskih hordi u prvoj polovici 13. st. Poslije mongolskog osvajanja Krim postaje dio države Zlatna Horda sa centrom u gradu Saraj-Batu koji je bio osnovan u donjem toku rijeke Volga. 1449. g. stvara se Krimski Kanat koji se odvojio od Zlatne Horde i osnovan je Krimskim Tatarima. Ova država funkcionisala je 324 godine do ruskog osvajanja. Treba također napomenuti da se još od 6. st. do n.e. na obali Crnog mora u Krimu formiraju grčki gradovi-države od doseljenika iz starogrčkih država. Oni su bili povezani sa matičnim teritorijama mnogo stoljeća. Ovdje je dolazila i vojska Rimskog carstva, a kasnije je bio jak utjecaji Bizantskog carstva. Južni morski dio Krima bio je od sredine 13. st. do 1475. g pod vlašću Genove i Venecije. U južnim gorskim regijama Krima u ovo doba od potomaka germanskih Gota bila je formirana kneževina Feodoro. 1475. g. teritoriju ove kneževine kao i gradove pod kontrolom Genove i Venecije preuzima turska vojska koja bila tu do kraja 18. stoljeća.
Od 1954. do 2014. godine Krim je bio sastavni dio Ukrajine sa centrom u Kijevu kao nekad u 10.-12. vijekovima.”
