“27. februar 2014. godine ruska okupatorska vojska zauzela je zgrade krimske vlade i parlamenta. Kremlj je prešao na plan otvorene vojne intervencije, koju je 20. februara realizirao u neprimjetnom stanju. 26. februara Moskva je pokušala zauzeti vlast u Simferopolu uz pripomoć rusko orijentiranih lokalnih građana, dovezenih sa ruskih teritorija državljana Ruske Federacije koji su se maskirali kao domaći stanovnici. Ovaj plan skovan u Kremlju doživio je ogromni fijasko.
Krimski Tatari, Ukrajinci Krima i ukrajinsko orijentirano stanovništvo poluotoka nije dozvolilo ruskim državljanima i proruskim snagama da zauzmu zgradu krimskog parlamenta. Plan navodne narodne pobune protiv Kijeva je propao i Moskva je krenula isključivo u vojni scenario zauzimanja ukrajinskog poluotoka.
Snage posebne namjene ruske vojno-obavještajne agencije rano ujutro 27. 2. 2014. zauzele su najglavnije administrativne zgrade Krima u Simferopolu. Iz Kremlja su počeli zvati Kijev gdje je tek nova vlada bila u toku formiranja, poslije pobjede Revolucije Dostojanstva i bjekstva bivšeg predsjednika Janukoviča, ugrožavajući vojnom intervencijom i napadom ruske vojske na Ukrajinu jer će Kijev pokušati zaustaviti „narodnu pobunu na Krimu“.
Kijev je počeo zvati Washington i Brisel, ali nije dobio čvrstu podršku i garancije vojne pomoći zbog suprotstavljanja vojnom napadu Ruske Federacije. Kremlj je odmah saznao za slabašnu reakciju zapada i produžio sa otvorenim slanjem svoje vojske bez oznaka u sve gradove poluotoka. Ruska televizija počela je objavljivati da su glavne zgrade u Simferopolu zauzele grupe „krimske samoobrane“, navodno kao lokalni građani.
Kremlj je cinično nazvao svoje vojnike iz snaga posebne namjene i elitnih padobranskih jedinica. Otvorena vojna invazija je krenula i kolektivni zapad se tada nije usudio čvrsto zaustaviti Putina u njegovom ratnom pohodu. Poslije Krima je odmah krenuo ruski napad na ukrajinski Donbas. Kijev je ostao sam protuoružan do zuba Moskve koja bi trebala biti garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu, a u stvari je postala zemlja agresor.
Svi državni garanti ukrajinskog državnog suvereniteta (SAD, Velika Britanija i Francuska) samo su verbalno osudili rusku agresiju, a Kina je izrazila zabrinutost. Vladimir Putin je počeo mostiti svoj put prema početku širokog rata protiv Ukrajine 24.2.2022. godine još 27. februara 2014. godine. Zato je predsjednik Volodimir Zelenski naglasio da će povratkom Krima Kijev postaviti historijsku tačku u bilo kojim namjerama, te da će Rusija uništavati život Ukrajinaca i drugih naroda Evrope i Azije uz pokoravanje koje je pretendirao Kremlj.
„Vrativši Krim mi ćemo obnoviti mir“, poručio je Zelenski.
Sve demokratske snage svijeta sada su shvatili vojnu i civilizacijsku opasnost Ruske Federacije i daju Ukrajini svestranu podršku u zaustavljanju ruske invazije i porazu ruske okupatorske vojske koju je Kremlj želio poslije pada Ukrajine iskoristiti u napadu na još minimalno 15 zemalja.
Na prvu godišnjicu rata u Ukrajini, Peking je objavio “mirovni plan”, odnosno, tačnije svoj stav prema završetku rusko-ukrajinskog rata. On se sastoji od 12 tačaka. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozdravio je to kako se „Kina počela aktivno interesovati za situaciju u Ukrajini, rekavši da bi se želio sastati sa Xi Jinpingom i da vjeruje da će to biti od koristi za ove dvije zemlje i sigurnost u svijetu. To što je Kina počela govoriti o Ukrajini nije loše. Ipak, pitanje je šta slijedi nakon riječi“. Kineski mirovni plan poziva obje strane da pristanu na postupnu deeskalaciju i upozorava na upotrebu nuklearnog oružja. On podržava princip teritorijalne cjelovitosti i pozvao je na prekid vatre, napuštanje mentaliteta Hladnog rata i rješavanje humanitarne krize. Ustvari, kineski plan je samo ponovio ono što je kineski vrh javno govorio.
Do sada Peking nije ništa odgovorio na prijedlog samita dva lidera. Produžavanje izbjegavanja ovog važnog sastanka može samo zasvjedočiti da je Kina pripremala svoj plan u rukavicama. To samo će potvrditi osnovanu sumnju da je Peking znao za pripremu ruskog napada na Ukrajinu, ali nije upozorio Putina o opasnostima realizacije takve avanture svjetskog nivoa. Nije isključeno da je Putin obećavao Pekingu brzi rat i dobio ako ne zeleno svijetlo onda crveno.
Najviši dužnosnici EU i NATO-a skeptično su reagovali na dokument Pekinga o rusko-ukrajinskom ratu, a brojni analitičari ocijenili su taj prijedlog kao jednu od najgorih diplomatskih inicijativa, koja nije ponudila ništa novo. Njemački kancelar Olaf Šolc kritikovao je kineski mirovni prijedlog, ocjenjujući da se nigdje ne spominje povlačenje ruskih trupa sa ukrajinske teritorije. Iako tvrdi da je neutralan u ratu u Ukrajini, Peking ima “bezgranično prijateljstvo” s Rusijom i odbio je kritikovati Putinovu invaziju. Bliski angažman Pekinga s Moskvom posljednjih dana potaknuo je američke i evropske čelnike da optuže kinesku vladu da dijeli stavove Rusije o ratu. Predsjednik Biden je također komentarisao prijedlog Pekinga: “Nisam vidio ništa u planu što bi ukazivalo na to da postoji nešto što bi bilo korisno bilo kome osim Rusiji”.
Američki predsjednik rekao je da u interesu Pekinga ne bi bilo da pomogne Kremlju, dodajući kako “zasad nema dokaza” da je kineska vojna oprema na putu do prve crte bojišnice. Ipak, američki dužnosnici upozoravaju da Kina Moskvi već osigurava nesmrtonosnu vojnu opremu, kao što su uniforme i pancirke. Zapad je također nezadovoljan zbog kineskih isporuka Rusiji u kojima je velika količina komponenti “dvostruke namjene”, kao što su navigacijska oprema, računalni čipovi i dijelovi vozila.
Peking je ušao u vode velike politike zaustavljanja ruske vojne agresije protiv Ukrajine, koju naziva sukobom. Kineski prijedlog ne podudara se sa pozicijom Kijeva i zapadnih saveznika, ali i sa stavom Moskve. Peking je svjestan toga da se pomalo distancirao od sviju.
Slanje naoružanja Moskvi stavit će Peking pored zemlje agresora. U takvom slučaju kompletan slobodni svijet će suštinski mijenjati politički kompas svojih odnosa prema Kini.”