Danas se navršila puna trideset jedna godina od proglašenja neovisne države – Bosne i Hercegovine i na ovaj se datum slavi Dan nezavisnosti naše države.
Taj je demokratski čin, sloboda izbora, bio uvertira u krvava stradanja devedesetih godina, ali narodi Bosne i Hercegovine, njih skoro sto posto, željeli su živjeti u građanskoj, demokratskoj, slobodnoj Bosni i Hercegovini.
“Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH (…)?”
Tog 1. marta 1992. godine, referendumu je pristupilo 2.073.568 glasača i fascinantan je podatak da je 99,44 posto građana glasalo “za” nezavisnost. Tim rezultatima je omogućeno međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.
Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva RBiH, potpisao je Ukaz o proglašenju zakona, kojim je 1. mart proglašen državnim praznikom – Danom nezavisnosti BiH, 6. marta 1995. godine – netom nakon okončanja agresije na našu državu.
Briselskom deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991. godine, Međunarodna arbitražna komisija, na čelu sa francuskim pravnim ekspertom Robertom Badinterom, dala je mišljenje u kojem je rečeno da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ušla u proces disolucije. Bosna i Hercegovina imala je dvije mogućnosti: da ostane u Jugoslaviji iz koje su izašle Slovenija, Hrvatska i Makedonija ili da krene putem nezavisnosti.
Iako je Bosna i Hercegovina još uvijek u tranzicijskom periodu i prolazi nestabilnim putem… iako joj pokušavaju osporiti međunarodno priznate granice, historija je pokazala da je ona nedjeljiva… Bosna, to je jedna dobra zemlja. (…) Ona je ćilimom zastrta.
Redakcija “Face.ba” portala svim svojim čitateljima čestita Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Neka naša zemlja ostane jedinstvena, nedjeljiva i država svih njenih naroda i narodnosti!