Validnost, odnosno (ne)postojanje diplome Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a, već je dugo u žiži javnosti. Za sutra je planirana sjednica Senata UNSA, na kojoj se očekuje izricanje zvanične odluke u vezi sa diplomom generalne direktorice KCUS-a. Josip Šimić, teolog i novinar, uoči samog izricanja odluke poslao je dopis Senatu UNSA, dekanima i rektoru Rifatu Škrijelju, u kojem je stao u odbranu Sebije Izetbegović. Iznio je niz optužbi na račun članova komisije, kao i na njihov i na rad rektora UNSA.
Podsjećamo, već se nakon zasjedanja Komisije za analizu prikupljene dokumentacije, a koja je provjeravala vjerodostojnost isprava o postdiplomskom studiju Sebije Izetbegović, počelo spekulisati da je dat prijedlog za poništavanje njene diplome, odnosno oduzimanje njenih akademskih titula.
Prethodno je, krajem mjeseca februara, Tužilaštvo KS je izdalo naredbu pripadnicima MUP-a KS da izuzmu indeks Sebije Izetbegović, i to onaj sa Univerziteta u Zagrebu. Dok traje “saga” zvana “Diploma”, i Sebija Izetbegović se oglasila na “Hayat” TV, pokazujući svoje indekse, što je bio i osnovni argument Šimićevog dopisa.
Pritisak na Senat UNSA
S tim u vezi, dok se sutra iščekuje konačan epilog u vezi sa akademskim zvanjima generalne direktorice KCUS-a, izgledno je da su sve češći pritisci na Senat UNSA tokom donošenja ove odluke.
Josip Šimić, teolog i novinar, poslao je zvanični dopis Senatu UNSA, odnosno dekanima, profesorima i rektoru Rifatu Škrijelju.
Prema sadržaju dopisa, Šimić je stao u odbranu Sebije Izetbegović, okrivljujući tako rektora Škrijelja da “sve radi po političkim instrukcijama NiP-a”. Sadržaj ovog Šimićevog dopisa prenosimo u cijelosti, sa minimalnim redaktorskim izmjenama zbog opširnosti, odnosno relevantnosti sadržaja.
Josip Šimić: “Senat UNSA je ‘Zadruga’! Škrijelj montira komisijski zaključak!”
“Već skoro dvije godine, a zbog pojedinih političkih, ličnih ili privatnih interesa, onih koji rukovode UNSA i Senatom UNSA, te dvije institucije – mada pod jednim krovom – ipak, čini mi se, dvije pravne osobe, iako ijednom i drugom predsjedava i rukovodi rektor Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Rifat Škrijelj, dakle već dvije godine UNSA i Senat UNSA se od strane javnosti posmatraju kao ZADRUGA – emisija koju uglavnom, oni koji nemaju šta raditi pak gledaju i svi se onima u ZADRUZI smiju.
Svoj petogodišnji filozofsko-teološki studij završio sam na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a diplomu stekao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (RH). Prilikom dodjele mi navedene diplome teologa, svečanoj dodjeli i prijemu bio je prisutan i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta UNSA, prof. dr. sci. teologije Darko Tomašević, stalni kanonik Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog, te član Senata UNSA. Na svečanoj dodjeli diploma bio je prisutan i izaslanik Svetoga oca iz Vatikana, pape Franje, koji radi pri Apostolskoj nuncijaturi (ambasadi) u BiH! Bio je ogroman broj uzvanica i pozivnica na kojem su se odazvali svi dekani i predstavnici KBF-a iz R. Hrvatske, mnogi profesori sa KBF-a u Sarajevu, itd.
Iskreno, žalim zbog svega, što najviša akademska obrazovna institucija na Kantonu Sarajevo – Univerzitet u Sarajevu – pod vodstvom rektora UNSA prof. dr. Rifata Škrijelja priređuje svim stanovnicima grada Sarajeva – taj teatar apsurda i politički igrokaz, ali i onim studentima koji su iz dalekih gradova diljem BiH, ali i inzozemstva došli svoje studije okončani na jednome od Sarajevskih fakulteta koji djeluju u sklopu UNSA.
Nisam član Senata UNSA i hvala dragom Bogu na tome, jer da jesam, sam bih sebe ispisao u kojem je Senat UNSA postao očigledno ‘džuboks’ za ispunjenje brojnih rektorovih želja, i to ne kakvih želja – političkih želja, što nije nikakva tajna, nego javna tajna da je rektor UNSA Rifat Škrijelj pokrenuo proceduru oduzimanja diplome i akademskih zvanja prof. dr. Sebiji Izetbegović zbog političkih želja samo jedne političke partije – Naroda i Pravde Elmedina Konakovića. Koliko je ta prisnost očigledna pokazuje i činjenica da sve ono što Konaković o diplomi prof. Izetbegović u medijima ponovi, rektor kao navijen sat sutra dan opet ponovi, pa se čak rektor gostujući na jednoj od emisija (FACE TV – jubilarna TV Elmedina Konakovića) stavio u službu advokata Konakovića i obranu njegove diplome, iako rektor ovaj izvještaj krije od članova Senata UNSA, gdje se na nekih šezdesetak strana izražava sumnja, kako je isti npr. za dvanaest dana položio dvanaest ispita, a koji se ispiti polažu inače kroz cijelu akademsku godinu. To ne bi uspjelo ni Albertu Einsteinu šta je uspjelo Elmedinu Konakoviću, koji je javno tvrdio, prije negoli je ustoličen za ministra vanjskih poslova BiH, ‘kako dolazi po sve svoje neistomišljenike’, očigledno dolazi preko njemu podložnih institucija na koje ima utjecaj i koje je politički zatrovao, poput UNSA!
Prije nego sam odlučio ovo vam pak pisati, pričao sam sa brojnim profesorima sa UNSA, akademicima, pa i pojedinim članovima Senata UNSA, koji su mi rekli, da je ‘očigledno da politika vrti gdje ne bi smjela, ali ipak vrti’, implicirajući na rektorove poteze oko prof. dr. S. Izetbegović, te mi je sugerirano da se pak podalje držaim, jer tu se, kao, ‘vrte neke sile’. Koje sile – pitao sam se! Nakon gostovanja prof. dr. Sebije Izetbegović na ‘Hayatu’ prije par dana, te rezimirajući sve, ali uzimajući u obzir i činjenicu, da dekan KBF-a u Sarajevu, prof. dr. Darko Tomašević, stalni kanonik Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog nije potpisao prijedlog o poništenju diplome prof. dr. Sebiji Izetbegović! U svom prijedlogu komisija se pozvala na član 77. Zakona o visokom obrazovanju. Zahtjev za poništenjem diplome Komisija temelji na zaključku da Sebija Izetbegović nije ispunila ispitne obaveze na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Tu se misli na tada propisane procedure za stjecanje diplome magistra.
Tomašević nije prisustvovao niti jednoj od dvije održane sjednice komisije. Kako je za medije rečeno, on se slaže sa analizom koju je napravila komisija. Ali ne slaže se sa zaključcima da se Sebiji Izetbegović oduzme diploma. Obrazložio je to time da nema moralne sigurnosti da se tako nešto treba napraviti. Tomašević predlaže da se prije oduzimanja zvanja, provjere prakse sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu i Medicinskog fakulteta u Zagrebu o vođenju evidencije ispita i priznavanje položenih ispita sa drugog fakulteta.
Prof. dr. Darko Tomašević je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, te vrhovnu vlast nad njim i nad KBF-om ima isključivo vrhbosanski nadbiskup mons.dr. Tomo Vukšić, a ne rektor UNSA Rifat Škrijelj. Tomašević je odlukom rektora i Senata imenovan u navedenu Komisiju.
Dva člana komisije nad kojima je rektor UNSA Rifat Škrijelj mogao utjecati da stave svoje potpies, što su i učinili su Kenan Filipović, generalni sekretar UNSA, i Berina Smajlović-Doljančić, šefica Službe za pravne poslove UNSA-e. Nad njima rektor Univerziteta u Sarajevu, koji ne skriva animozitet prema prof.dr. Izetbegović, ima ovlasti da utječe na njihove odluke i da stave potpise. Njihovi položaji ovise isključivo o rektoru Škrijelju, pa su očigledno išli linijom manjeg otpora i nezamjerenja ‘šefu’ Škrijelju, koji pošto-poto želi oduzeti diplomu prof. Izetbegović. Pitanje je, da li je Komisija bila nepristrana i neovisna. Naravno da nije. Neovisan i nepristran bio je samo prof. dr. Tomašević.
Jasno vam je, da je upravo po nalogu Univerziteta u Sarajevu Medicinski fakultet u Sarajevu formirao Ad hoc tijelo, koje je imalo zadatak da utvrdi činjenice oko akademske karijere prof. dr. Sebije Izetbegović, a koja komisija nakon analize i pregledane dokumentacije potvrdi da je sve u redu sa akademskim obrazovanjima prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a. Ovaj izvještaj potvrdilo je i Vijeće medicinskog fakulteta u Sarajevu, a i sve prethodne dekanese Medicinskog fakulteta u Sarajevu su potvrdile da su izuzimali dosje prof. Izetbegović i da nisu uočile ništa sporno, što je 2009. godine potvrdila i inspekcija: da je u akademskom zvanju prof. Izetbegović sve u redu.
Sve je ovo dostavljeno rektoru Univerziteta u Sarajevu Rifatu Škrijelju, koji ne skriva svoj animozitet prema prof. Izetbegović, kojemu očito ovaj nalaz i izvještaj, kao i njegovim političkim nalogodavcima nije odgovarao, pa donosi odluku o formiranju iste, ali druge tzv. univerzitetske komisije od devet članova nad kojom ima ingerencije, koja zauzima dijametralno suprotan zaključak od prethodno navedenog zaključka sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, te – prema pisanju medija – predlaže poništenje akademskih zvanja iste.
Svakom iole normalnom čovjeku je jasno, da je na sceni montaža, da se štima rezultat komisijskog zaključka.
Dok je radila tzv. Univerzitetska komisija, rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj je paralelno istupao u medije, njemu podobne, ostrašćeno govoreći i zaključke prejudicirajući, kako je kod ‘Sebije Izetbegović sve bio šverc, da je lažirala ispite’ i sl., sugerirajući i navlačeći tako na mudar i lukav način komisiju kakav zaključak treba da glasi, u čemu je i uspio, iako je bio dužan da šuti do konačnog okončanja postupka. On to nije učinio. Prvi nalaz inspekcije je utvrdio da je u akademskom stupnju Sebije Izetbegović sve OK; drugi nalaz inspekcije poslane po depeši utvrđuje ‘odjednom’ kao da nešto ne valja.
Zamislite da u krivičnom postupku, na optuženičku klupu sjedne npr. Rifat Škrijelj. U sudnicu na početku procesa uđe sudija i kaže: ‘Tužilaštvo i obrana, bez obzira kakve vi dokaze meni predložili i kako se optuženi branio ili ne branio, ja sam već donijela odluku da je optuženi kriv!’ U ovom slučaju postupak izvođenja dokaza bio je samo pro forme radi, ali iluzoran, kad je sudija već iznijela svoj stav na početku procesa, te proces prejudicirala i pristrano sa predrasudom postupila i čemu onda replika i dublika Tužilaštva i obrane ili bilo kakvi dodatni dokazi, kad je sudija već na početku rekla šta misli.
Isto se može usporediti i sa istupanjem rektora Škrijelja u javnost za vrijeme dok je radila ta Vaša tzv. Univerzitetska komisija sastavljena od devet članova, čije zaključke jedino nije potpisao dekan KBF-a UNSA, prof. dr. teologije prečasni Darko Tomašević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i stalni kanonik Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog.
Ljudska zloba ne poznaje granice, a Senat UNSA je postao kao ping-pong loptica u rukama rektora UNSA Rifata Škrijelja. Sada kao predstoji da Senat UNSA, kojim predsjeda rektor, treba kofol da potvrdi ovaj drugi izvještaj tzv. Univerzitetske komisije koji su predložili, da se istoj oduzmu akademska zvanja, smišljeno i ciljano odbacujući i onaj izvještaj i nalaz komisije sačinjen po nalogu Univerziteta u Sarajevu – sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koji je također formiran po nalogu Univerziteta u Sarajevu, te su utvrdili, da je sve u redu sa njezinim akademskim obrazovanjima. To je potvrdila čak i inspekcija prilikom prvog nalaza.
Osam od devet članova tzv. Druge univerzitetske komisije, koju je formirao Senat Univerziteta u Sarajevu, potpisao je analizu i zaključke o prijedlogu da se poništi diploma postidiplomskog studija direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović.
Zaključke nije potpisao prof. dr. sci. teologije Darko Tomašević, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta UNSA, koji predstavlja grupaciju humanističkih nauka, koji je ujedno sa crkvene strane stalni kanonik Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije!
Nakon ovoga, usljedili su i medijski napadi na prof. dr. Tomaševića, koji se vodio razumom i istinom, a ne diktatom i mržnjom, pa medijske tvrdnje, da je komisija jednoglasno potpisala prijedlog padaju u vodu, jer u nedostatku potpisa prof. dr. Darka Tomaševića, ne može se govoriti i jednoglasnom stavu.
MEDIJSKA KAMPANJA!
Da se ovdje radi o orkestriranoj – huškačkoj medijskoj kampanji potpomognutoj od strane pojedinih političara, čija se kampanja kanalizira preko Rifata Škrijelja, pokazuje i činjenica, da je dan nakon gostovanja prof. dr. Sebije Izetbegović na ‘Hayat’ TV-u, odmah sutra dan na portalu ‘Avaza’ objavljen cijeli izvještaj (prijedlog) tzv. druge Univerzitetske komsije, čije zaključke nije potpisao dr. Tomašević, pa se postavlja pitanje ko je i za čije interese to medijima ‘profaksirao’ i prije negoli je izvještaj dostavljen članovima Senata UNSA i prije negoli je Senat UNSA uopće o istome i raspravljao?! Zar se ovo radi u ozbiljnim zemljama i institucijama?!
Sve je ovo kompromitovalo proces!
Tako se dešavalo u montiranim krivičnim postupcima i prije negoli optužnica dođe na ruke sudiji za prethodno saslušanje, koji treba donijeti odluku o potvrđivanju ili nepotvrđivanju optužnice: mediji prije toga objave cijeli njezin sadržaj s ciljem pritiska na Sud.
Ipak mislim da će ovdje Sud konačnu riječ dati, jer sjetite se da je po nalogu Tužiteljstva BiH, Prosvjetna inspekcija RS-a poništila diplomu tada direktora OSA-e BiH Osmana Mehmedagića, međutim nakon žalbe, sud je istu prihvatio i poništio rješenje o poništenju diplome Osmanu Mehmedagiću.
Paralelno s ovim, intenzivirat će se istrage prema rektoru UNSA Rifatu Škrijelju. Podnio sam i tužbu za klevetu protiv rektora UNSA Rifata Škrijelja, pa me poslije rektor nazvao i sam se ispričao, te na kavu pozvao. Razgovor, pak telefonski, trajao je preko trinaest minuta, što navodim, ne zlonamjerno, nego takav potez cijenim i držim dobronamjernim. Rektor mi je u telefonskom razgovoru rekao, kao, da se ‘priča da sam u dobrim odnosima sa S. Izetbegović, da ona stoji iza mene i slično’. Sve navedeno sam negirao, ustvrdivši da se radi o insinuacijama i proizvoljnim pretpostavkama, napomenuvši rektoru, kao i u mailu koji sam mu poslao, da me ne uzima u riječ jer sam bolestan i predstoji sedam operacija na KCUS-u.
Ipak, mediji pišu, da je rektor Škrijelj sada za ponedjeljak sazvao sjednicu Senata UNSA povodom prijedloga za poništenje diplome prof. dr. Izetbegović, a koji prijedlog jedini nije potpisao član Senata UNSA, prof. dr. Tomašević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i dekan KBF-a UNSA, iako je Škrijelj prethodno tvrdio, da UNSA ne može postupati prije odluke Tužilaštva.
Za čije interese Škrijelj radi i žuri, iako je sam kazao da Univerzitet u Sarajevu oko diplome i oduzimanja akademskih zvanja prof. Sebije Izetbegović ne može postupati prije odluke Tužilaštva, a činjenica da Tužilaštvo još uvijek postupa i da nije donijelo tužilačku odluku, to izgleda ne priječi Škrijelja, da zakon i propise pretvori i podredi samovolji pojedinaca, na pravnoj državi. Pravna je ona država u kojoj vrhovništvo pripada zakonu, a ne samovolji pojedinaca. U konkretnom opisanom slučaju, Škrijelj vrhovništvo, umjesto državi, pripisuje samovolji pojedinaca, ni manje ni više opskurnom i moralno diskutabilnom Muhamedu Ajanoviću, koji je predsjedavao tzv. Drugom univerzitetskom komisijom, a koji se druži sa licima sa američke crne liste i još napada dr. Tomaševića, svećenika Vrhbosanske nadbiksupije i dekana KBF-a UNSA, što nije stavio svoj potpis!
Nedugo, nakon Kurjakovih tvrdnji, na sarajevskoj FACE TV pojavio se rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, nekadašnji član SDA stranke, koji je zajedno sa Elmedinom Dinom Konakovićem istupio iz SDA te Konaković osnovao stranku Narod i Pravda (NiP), a čijoj stranci blizak postaje i sam Škrijelj. Konaković će kasnije postati žestoki politički rival prof. dr. Sebiji Izetbegović, a kako je Konakovićev ‘žestoki ostrašćeni maliciozni rival’ prema prof. Izetbegović rastao, to je ujedno i rastao animozitet rektora Rifata Škrijelja prema prof. dr. Sebiji Izetbegović, generalnoj direktorici KCUS-a!
Sve je krenulo od Kurjakova gostovanja, pa preko političke medijske pompe u režiji Elmedina Konakovića, koji je uporno za medije ponavljao, da je ‘Izetbegovićka lažirala ispite’! Iste tvrdnje za sarajevski portal ‘Raport.ba’ ponovit će rektor UNSA Rifat Škrijelj. No, rektor UNSA Rifat Škrijelj se gostujući na FACE TV-u, kao i dr. Kurjak, sapleo o vlastite laži i kontradiktornosti!
Rektor je tvrdio, gostujući na FACE TV-u da se ne može oduzeti akademsko zvanje prof. dr. Sebiji Izetbegović prije odluke Tužilaštva!
Na upit vlasnika FACE TV-a, Senada Hadžifejzovića: ‘Možete li to da uradite prije odluke Tužilaštva’, rektor Rifat Škrijelj odgovara: ‘Ne! U tom konkretnom slučaju ne, jer profesorica Izetbegović u svakom času može pokrenuti sudski spor i mi smo kao Univerzitet onda u sudskom sporu i pitanje je možemo li postupati!’
Ako nešto nije u redu sa akademskim obrazovanjem i diplomama prof. dr. Sebije Izetbegović, po ZKP-u FBiH, nakon provedenih istražnih radnji i provjera, tužilac može protiv iste podići optužnicu, te u optužnici tražiti od Suda i zahtijevati da Sud tu i tu diplomu oglasi nevažećom odnosno neregularnom ili falsifikovanom, da oduzme i poništi zvanja. To Sud, po prijedlogu Tužilaštva, sve može. Pa se postavlja pitanje: zbog čega se rektor stavio u funkciju Tužilaštva, a komisija i Senat u ulogu Suda!
OPET PONAVLJAM:
Jasno vam je da domaća javnost duže vrijeme svjedoči drami u vezi validnosti diplome postdiplomskog studija prof. dr. Sebije Izetbegović. Ovih dana radnja drame doživljava svoju kulminaciju, ali umjesto raspleta uslijedio je neočekivani zaplet.
Naime, nakon što je Ad hoc komisija, koju je imenovao Medicinski fakultet u Sarajevu, a po direktivi samog Senata, sačinila izvještaj u kojem je konstatovala da je diploma magistra nauka prof. dr. Sebije Izetebegović validna i nakon što je Nastavno-naučno vijeće Medicinskog fakulteta usvojilo izvještaj komisije, rektor nezadovoljan takvim ishodom predlaže Senatu Univerziteta imenovanje nove komisije koja će izvršiti dodatne provjere i analize i vjerovatno ponuditi nalaz koji je u skladu sa očekivanjima samog rektora Rifata Škrijelja, ali i njegovih političkih mentora. Važno je primijetiti da se imenovanjem Posebne komisije od devet članova rektor i Senat stavljaju iznad komisije Medicinskog fakulteta, ali Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog koje je usvojilo izvještaj Komisije. Tako stav devet članova komisije postaje važniji od stava cijelog Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta.
Svi dekani i nastavno-naučna vijeća nisu jednaki!
Ostaje nejasno zašto rektor i Senat prave razliku između dekana i Nastavno-naučnog vijeća Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja i dekana i Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta. Treba podsjetiti da je Škrijelj javno izjavio kako je u slučaju provjere diplome lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića dekan Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja ustao na sjednici Senata i kazao da su sve provjerili i donijeli odluku da je sve čisto, što su rektor i Senat bezrezervno prihvatili. Postavlja se pitanje da li se nekome vjeruje na riječ ili se ipak svjesno pravi diskriminacija između članica Univerziteta u Sarajevu. Nije isključeno da odgovor na ovu dilemu u doglednoj budućnosti ponudi Tužilaštvo Kantona Sarajevo.
Novoimenovana komisija Senata Univerziteta je izvršila analizu raspoložive dokumentacije i rektoru i Senatu 23. 2. konačno isporučila željeni i dugoočekivani nalaz sa preporukom da se poništi upis prof. dr. Sebije Izetbegović u matičnu knjigu magistranata jer nije ispunila sve ispitne obaveze na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu na način i prema postupku koji je utvrđen propisima koji su bili na snazi u vrijeme sticanje diplome magistra.
Rezervu odnosu na ovakav stav komisije imao je prof. dr. Darko Tomašević sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Obradovan analizom i preporukama koje je komisija sačinila, rektor Škrijelj zakazuje vanrednu sjednicu Senata za 6. 3. na kojoj bi javnosti trebao pobjednosno saopćiti kako je pravda konačno zadovojena i kako je Senat donio odluku da se prof. Izetbegović oduzme akademsko zvanje.
Neočekivani zaplet! Međutim, umjesto očekivanog raspleta dešava se neočekivani zaplet.
Naime, prof dr. Sebija Izetbegović se pojavljuje uživo u programu TV ‘Hayat’ 2. 3. 2023. godine, naoružana sa tri indeksa koja javno pokazuje i javnosti saopćava da, osim indeksa o završenom dodiplomskom studiju i indeksa Medicinskog fakulteta iz Zagreba na kojem je nastavila postdiplomski studij koji je ranije započela na Medicinskom fakultetu Sarajevu, posjeduje i osporavani indeks kojim dokazuje da je upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Upravo je taj indeks, sve do televizijskog gostovanja prof. Izetbegović, predstavljao potpunu nepoznanicu za rektora i Senat Univerziteta, ali i za komisiju koja je u svojoj analizi eksplicitno konstatovala da ‘u dokumentaciji ne postoji studentski indeks na ime Sebije Izetbegović, kojim se dokazuje svojstvo studenta’ i da se ‘sa sigurnošću ne može utvrditi da je izvršen upis na postdiplomski studij u skladu sa relevantnim propisima’. Ispostavilo se da indeks za koji se tvrdilo da ne postoji ipak postoji i upravo ova činjenica u cijelosti pobija sačinjenu analizu komisije, čiji izvještaj sada ima manju vrijednost od papira na kojem je napisan. Svi drugi zaključci komisije suštinski su zasnovani na pogrešnoj pretpostavci da prof. Izetbegović nije bila upisana na postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks koji se upis na postdiplomski studij i status studenta dokazuje.
‘Var tehnologija’ poništava izvještaj Komisije! Na premisi da se prof. dr. Sebija Izetbegović nije upisala na postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks kojim bi to dokazala, komisija je temeljila i svoje ostale stavove, ali i preporuke koje je utvrdila. Pojavom indeksa sa postdiplomskog studija u Sarajevu izvještaj komisije gubi svoju upotrebljivost, a time i preporuke komisije.
Kockarima se snovi ruše kao ‘kula od karata’! Igrajući na kartu da prof. Izetbegović nije upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks kojim može dokazati status studenta, Komisija se tokom svog rada kretala u pravcu dokazivanja da je prof. Izetbegović postdiplomski studij upisala tek u Zagrebu, a nakon toga kao zagrebački student, prešla na Medicinski fakultet u Sarajevu gdje je magistrirala, pri čemu uopće nije izvršila ekvivalenciju studija iz Zagreba.
Komisija na str. osam navodi ‘da se uvidom u dostupne isprave može zaključiti da prelazak studenta sa jedne visokoškolske ustanove na drugu nije izvršen u skladu sa tada važećim propisima, odnosno da u dokumentaciji nedostaju isprave na osnovu kojih bi se dalo zaključiti da je Medicinski fakultet u Sarajevu, putem nadležnih tijela za provođenje postupka ekvivalencije započetog obrazovanja donio rješenje o nostrifikaciji, odnosno ekvivalenciji položenih ispita i odobrio upis imenovane na postdiplomski studij’. Ovakav zaključak komisije je potpuno pogrešan; on se zasniva na zakonski neodrživoj premisi da prof. dr. Sebija Izetbegović nije upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, nego da je magistarski studij započela tek u Zagrebu.
Postupku ekvivalencije podliježe samo obrazovanje koje započeto u inostranstvu! Ovo ukazuje da Komisija pogrešno razumijeva zakonski institut ekvivalencije koji se prema Zakonu o nostrifikaciji i ekvivalenciji inostranih školskih svjedočanstava, a na koji se Komisija u svom izvještaju eksplicitno poziva, odnosi na ekvivalenciju isključivo obrazovnih isprava za studij koji je započet u inostranstvu. Međutim, upravo indeks koji je prof. Izetbegović prezentirala javnosti 3. 3. 2023. godine gostujući u programu TV ‘Hayat’ dokazuje da je ona postdiplomski studij upisala i započela u Sarajevu, a takav studij uopće ne podliježe postupku ekvivalencije. Činjenica je da je prof. Izetbegović provela određeno vrijeme na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i položila ispite, nakon čega se vratila u Sarajevo i okončala ranije započeti studij koji je ranije upisala i upravo započela u Sarajevu. Insistiranjem na odluci o ekvivalenciji studija koji je započet u Sarajevu, Komisija domaći studij tetira kao studij koji je započet u insotranstvu i pogrešno zaključuje da nedostaje odluka o ekvivalenciji.
Površnost rektora, Senata i komisije zahtijeva dubinsku analizu Tužilaštva i suda!
Interesantno je da izvještaj komisije u dijelu kojim se usvajaju zaključci i daju preporuke rektoru i Senatu obiluje konstatacijama tipa ‘uvidom u dostupne isprave’ ili ‘ne može se sa sigurnošću utvrditi’, što ukazuje da se komisija u formulisanju svojih stavova i izvođenju zaključaka rukovodi pretpostavkama i nagađanjima, kao da se ne radi o pravnom pitanju, nego o nečemu što je podložno subjektivnim procjenama.
Takav pristup potvrđuje činjenicu da Komisija faktički ništa nije pouzdano ili van razumne sumnje utvrdila. Komisija nastoji za svoje potrebe doći do unaprijed dogovorenih stavova i zaključka, pri čemu koristi samo raspoloživu dokumentaciju kojom se ti stavovi navodno mogu potvrditi. Uostalom, izvođenje zaključaka na osnovu nepotpune ili kako to Komisija konstatuje raspoložive dokumentacije, nužno vodi nepotpunim i netačnim zaključcima. Kako se radi o provjeri validnosti diplome kao javne isprave, nije moguće da se neka činjenica smatra dokazanom samo na osnovu uvida u dostupnu dokumentaciju ili da izvode zaključci sa visokim stepenom neizvjesnosti.
Stomatolog predsjednik komisije!
Naravno, potpuno je iluzorno i bilo očekivati da Komisija može na pravno kredibilan način izvršiti provjeru validnosti javne isprave, posebeno kada se ima u vidu sastav komisije. Logično se postavlja pitanje kako dekan Muhamed Ajanović kao stomatolog može kredibilno voditi proces koji je striktno pravne prirode? Zar nije bilo logično da predsjednica komisije bude dekanesa Pravnog fakulteta, a ne dekan Stomatološkog fakulteta? Također, logično bi bilo da u radu komisije koja treba da utvrdi način i postupak ispunjavanja ispitnih obaveza, uopće ne sudjeluje direktor naučnoistraživačkog instituta, s obzirom na to da se instituti uopće ne bave izvođenjem nastavnog procesa. Također, važno je primijetiti da i ostali članovi komisije, koji su predstavnici grupacija, ne posjeduju pravno obrazovanje. Iako je dekan Ajanović u svojstvu predsjednika Komisije javno ustvrdio da će Komisija ‘činjenice utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije i pravila profesije’, ostalo je nejasno na koju profesiju je mislio, stomatološku ili pravnu. Analiza koju je Komisija dostavila rektoru i Senatu ukazuje da provedeni postupak više asocira na radnju ‘vađenja zdravog zuba’ nego na postupak koji je proveden u skladu sa pravilima pravne struke, a radi se o izuzetno kompleksnom pravnom pitanju.
Stomatolog dijeli moralne lekcije doktoru teologije Tomaševiću, koji je doktorirao na prestižnom Papinskom sveučilištu u Rimu – Vatikanu!
Vjerovati da će tokom rada Komisije biti primijenjena pravila pravne profesije je bilo potpuno neosnovano, a kao potvrdu ovakvog stava dovoljno je ukazati na činjenicu da je upravo Muhamed Ajanović, za razliku od drugih članova komisije koji su predstavnici grupacija, imao zagrantovano mjesto u Komisiji.
Naime, on je imenovan 25. 1., dok su predstavnici ostalih grupacija određeni i delegirani naknadno, i to 1. 2. 2023. godine. Očito je da je Ajanović u cjelokupnom procesu imao posebnu važnost, ali i posebnu ulogu i da nije bio ‘prvi među jednakima’.
Ovo se može uočiti i iz dopisa koji je upravo Ajanović uputio prof. dr. Darku Tomaševiću koji je odbio podržati zaključke Komisije. U svom dopisu Ajanović dijeli moralne lekcije prof. Tomaševiću i na vrlo oštar način ga kritikuje zbog njegovog odnosa prema radu Komisije. Očito je Ajanović svoj prepoznatljiv način ophođenja, koji prakticira na Stomatološkom fakultetu u komunikaciji sa uposlenicima i studentima, pokušao aplicirati i u svojoj krajnje neakademskoj komunikaciji sa prof. Tomaševićem. Međutm, ovog puta bezuspješno. Čvrst moralni stav koji je iskazao prof. Tomašević, Ajanović ipak nije uspio promijeniti, kao što je suptilnim metodama uvjeravanja uspijevao uvjeriti studenate Stomatološkog fakulteta da Vladi Kantona Sarajevo upute zahtjev kojim insistiraju na povećanju školarine. Druga činjenica koja dokazuje da pravila pravne profesije nisu mogla biti primijenjena u radu Komisije sadržana je u tome što je rektor Škrijelj javnosti prethodno obznanio da je dvoje dekana, od kojih je jedan upravo Ajanović, iniciralo postupak provjere validnosti diplome prof. dr. Sebije Izetbegović.
Senat preuzima ulogu suda!
Umjesto da se kao inicijator ili podnosilac prijave, radi objektivnosti i nepristranosti ali i akademske časti, izuzme iz cjelokupnog postupka, Ajanović u cijeloj priči igra centralnu ulogu, zaboravljajući da ni on, a ni dekanesa koja se pridužila njegovoj inicjativi, nisu za svoje tvrdnje dostavili rektoru ili Senatu bilo kakve dokaze o nevalidnosti diplome prof. Izetbegović.
Rektor Škrijelj, umjesto da takvu inicijativu ili prijavu odbaci kao paušalnu, ipak odlučuje da pokrene postupak istrage. Ignoriše se činjenica da u zakonskom smislu nije dovoljno samo iznijeti sumnja u vezi validnosti javne isprave, nego je zakonska obaveza onih koji osporavaju vladinost javne isprave da to i dokažu, a nikako da teret dokazivanja prebace na suprotnu stranu, kako je to ovdje učinjeno. Interesantna je i činjenica da rektor Škrijelj podnositelje zahtjeva ili inicijative nije upoznao da zakon predviđa mogućnost utvrđivanja ništavnosti javnih isprava, ali samo pred nadležnim sudom u vanparničnom postupku, a nikako pred Senatom Univerziteta.
Škrijelj u sukobu sa rektorom Univerziteta!
Od ponašanja dekana Ajanovića sumnjivije može biti samo ponašanje samog Škrijelja. Naime, iako je prethodno javno tvrdio da se postupak oduzimanja akademskog zvanja prof. Izetbegović ne može pokrenuti prije nego Tužilaštvo Kantona Sarajevo donese odluku u ovom predmetu, kao i da se takav postupak ne može voditi prije nego se ovo pitanje uredi Statutom Univerziteta, rektor Škrijelj, potpuno iznenadno, odlučuje da se pokrene postupak za oduzimanje akademskog zvanja. Škrijelj zapada u senilnost i uz parolu ‘nama se nigdje ne žuri’ pristupa formiranju komisije koja ima zadatak da sačini analizu na osnovu koje bi pokrenuo postupak oduzimanja akademskog zvanja prof. Izetbegović. Njegova žurba je primjetna i kod sazivanja sjednica Senata; on u vrlo kratkim rokovima zakazuje vanredne sjednice Senata na kojima jedina tačka biva pitanje validnosti diplome prof. Izetbegović. U akademskim krugovima, usljed učestalosti održavanja vanrednih sjednica, vrlo često se može čuti kako Škrijeljev mandat pokazuje da se Univerzitet već duži period nalazi u vanrendom stanju. Tako je Škrijelj za 6. 3. zakazao 34. vanrednu sjednicu Senata na kojoj bi se treba razmatrati izvještaj Komisije i donijeti odluka o oduzimanju akademskog zvanja prof. dr. Sebije Izetbegović.
Senatori pred ispitom akademske i moralne zrelosti!
Zakazana sjednica Senata će pokazati da li na Univerzitetu postoji kritična masa onih koji su spremni oduprijeti se nametanju ličnih ratova kao tema od državnog i društvenog značaja. Škrijelj i Ajanović su u svojim javnim istupima već pokazali da nisu objektivni i profesionalni, da ne postupaju akademski i da se u svom djelovanju ne vode etičkim načelima. Pitanje je da li će u svoj lični, ali i politički rat, uspjeti u cijelosti uvući i zloupotrijebiti ostale članove Senata ili će se oni, u posljednji čas, uspjeti izdići iznad blata u koje ih spomenuti dvojac konstantno uvlači.
Univerzitet u Sarajevu sebi ne smije dozvoliti donošenje odluka na nepotpunim činjenicama kojima se nanosi akademska, moralna i pravna šteta članovima akademske zajednice. Takve odluke će zasigurno biti sudski osporene, nakon čega će se nužno postaviti i pitanje odgovornosti onih koji su sudjelovali u donošenju takvih odluka, koji su inicirali cjelokupan proces i koji su provodili pojeidne radnje. Cjelokupan proces je već kompromitovan do te mjere da ga je opravdano usporediti sa srednjovjekovnom inkvizicijom i progonom vještica. Mračnjaštvo inkvizicije ipak je rezultirao je pojavom slobodnog duha. Zato, treba vjerovati da će se nakon perioda mraka i na Univerzitetuu Sarajevu ipak pojaviti svjetlost. U suprotnom, ukoliko senatori ne smognu snage da se odupru pravnom i moralnom nasilju, onda i sami kreiraju ambijent u kojem već sutra mogu postati žrtvom.
Posebno komisiju diskreditira to što je istom predsjedao Muhamed Ajanović, koji se druži sa licima sa američke crne liste poput Milanom Tegeltijom, koji negira genocid u Srebrenici, inače smijenjeni predsjednik VSTV-a BiH, sada savjetnik Milorada Dodika!”, poručio je na kraju Josip Šimić.
* U izvornom članku objavljenom 4.3. 2023. godine navedeno je da je Josip Šimić docent na Katedri za naučnoistraživački rad Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Mostaru. Josip Šimić je taj navod demantovao uputivši mail na redakciju FACE TV između kojeg se ostalo navodi:
“da nisam docent na Katedri za naučnoistraživački rad Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Mostaru, niti sam sa istom institucijom imao ikada zasnovan radno – pravni odnos.”