Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Ubistvo razoružanog vojnika rafalnom paljbom, koji je bio zarobljen i koji je pod prijetnjom ruskih napadača skinuo oznake Oružanih snaga Ukrajine, uzvratio je pokličem ‘slava Ukrajini’ i to je postao hit na prokremaljskim socijalnim mrežama gdje su se svi radovali i smijali što je tako kažnjen drski Ukrajinac. Možemo samo nagađati zašto su ubice ukrajinskog zarobljenika to sve snimale na kameru i to ruskim korisnicima socijalnih mreža predstavili herojskim činom, ali čitava Ukrajina i čitav civilizirani svijet zgroženi su. Čak i vođenje rata ima svoja pravila. O tome govori Međunarodna ženevska konvencija. Ali ovo monstruozno ubistvo samo svjedoči da je ruska okupatorska vojska došla sa jednim zadatkom u Ukrajinu – da fizički uništi svakog ko se suprotstavlja moskovskoj invaziji. Ovaj heroj, koji je – izgleda – ostao jedino živ, bez živih saboraca i bez streljiva, mirno je primio ruske hice smrti, bez straha i bilo kakve bojazni, jer se nalazi na svojoj zemlji koju je branio svom snagom od dolaska ruskog Zla. Izgleda da je takvih ubijenih ukrajinskih vojnika bilo i više, samo ruski okupatori nisu sve snimali kamerom, da bi pokazali ruskom društvu, koje u zadnjih dvadeset godina sve više gubi uobičajene ljudske osobine i postaje neandertalskom hordom primitivnih šovinista i mrzitelja svega što diše duhom slobode, časti i vlastitog mišljenja. Možda ova neandertalska horda još ima neki intelektualni potencijal, ali kremaljska propaganda utuvljivala je u glave ruskog čovjeka samo niske instinkte i želje koje graniče sa potrebama životinjskog svijeta. Oni se napredniji sada mogu smatrati savremenim neandertalcima – ipak su oni poluljudi. Izvana izgledaju kao homosapiensi, a unutra su to prave zvijeri.
Čovječanstvo je stvorilo koalicionu borbu sa kremaljskim neandertalcima, ali i Moskva ne spava jer traži da usred ljudske civilizacije pronađe sebi saveznike, da nanjuši sličnu zvjersku narav poput svoje… Neke je Moskva već namirisala, a neki su i sami, bez skrivanja, potrčali u zagrljaj kremaljskih poluljudi. Neki čak uvjeravaju da su ostali homosapiensi, ali smatraju neophodnim da razumiju prijedloge poluljudi. Ipak je postizanje mira oblik humanosti, a ne antiljudskosti. Pri tome zaboravljaju historijsku izreku da je gotovo nemoguće dogovoriti mir sa onim koji su došli tebe ubiti. Ovo su riječi bivše izraelske premijerke, Golde Mejer, koja je odrasla u mom susjednom kvartu u centru Kijeva.
Moldavija je započela svoj izlazak iz SND prestankom finansiranja televizijskog kanala ‘Mir’ koji se ne pridržava koncepcije nezavisnog i objektivnog izvještavanja. Lokalno predstavništvo televizije ‘Mir’ bilo je zatvoreno, kao i dva ruska veb-portala. Tako je napokon Kišinjev počeo borbu sa ruskom propagandom na svojoj teritoriji nakon što je shvatio da Kremlj preko poslušnih medija sije mržnju prema moldavskoj državnosti, nacionalnim simbolima i vrijednostima. Za takvu poziciju Kišinjeva, Moskva je uvela trgovinske restrikcije prema moldavskom eksportu u Rusku Federaciju. To je bio bolesni ekonomski udarac, ali Moldavija je uspjela preorijentirati produkciju namijenjenu ruskom potrošaču i preusmjeriti eksport u zemlje EU. To je uspjelo i isplatilo se. Sada zemlje EU zauzimaju prvo mjesto u vanjskotrgovinskoj bilansi zemlje. Ponašanje ruskih fašista u Ukrajini bilo je monstruozno, kad se, uz okupaciju tuđih teritorija, široko prakticiralo silovanje žena, djece i starica, mučenje nevinih ljudi, masovne ubistva civilnog stanovništva… Rusističko političko rukovodstvo Kremlja cinično je raketiralo ne vojne nego ukrajinske civilne energetske objekte, što je ratni zločin, a neke ruske rakete provokativno su nadlijetale moldavsko tlo… srušeno je nekoliko njih, a padale su nedaleko od granice sa Ukrajinom.
Službeni Kišinjev sada mora donijeti odlučujuću odluku: da li je spreman čvrsto se oduprijeti ruskoj hibridnoj invaziji na zemlju. U planovima Kremlja, okupacija Moldavije bila je prioritet broj jedan u slučaju pada ukrajinske vojske. Situacija je sada postala takva: ili u logoru borbe protiv ruske agresije usmjerene ka evropskoj civilizaciji ili žrtva moskovske invazije s posljedicama koje su vrlo vidljive, kao u Ukrajini. Tako riječi ‘sloboda ili smrt’ postaju ne samo pokličem borbe za odbranu nacionalnih interesa nego životnim motom sadašnjem političkom rukovodstvu i proevropski orijentiranim moldavskim građanima.”