Devetog marta ove godine na rođendan najvećeg pjesnika i duhovnog oca ukrajinskog naroda Tarasa Ševčenka, Ruska Federacija pripremila je masovni raketni udarac po kritičkoj infrastrukturi Ukrajine.
Taras Ševčenko u svojim pjesmama još prije 170 godina je davao ocjene ogromne opasnosti ruskog carstva koje je nekoliko vjekova pokušavalo uništiti nacionalni identitet ukrajinskog naroda. Čak u doba boljševizma i staljinizma Taras Ševčenko je makar u nekoj uskraćenoj formi bio prisutan u kulturnom i medijskom polju Ukrajine i Sovjetskog Saveza. Pri dolasku Vladimira Putina na sve što je bilo povezano sa Tarasom Ševčenkom u Ruskoj Federaciji stavio se žig zabrane. Osim toga Kremlj je zatvorio je sve ukrajinske biblioteke i školske nastave. Milioni ukrajinaca RF nisu imali ništa za zadovoljavanje svojih kulturnih potreba. Pri tome Moskva je uvijek vrištala što Rusi u Ukrajini nemaju odgovarajućeg tretmana. Prije ruskog vojnog napada na Krim, u Ukrajini su bile na stotine ruskih škola i biblioteka. A u izdavanju knjiga, novina, rada informacijskih portala čak na ruskom jeziku bilo je više materijala nego na ukrajinskom. Za Kremlj je to sve bilo premalo, zato krajem 2004. godine FSB sa moskovskim ideološkim institucijama uključujući Crkvu izmišlja projekat kulturne ekspanzije i duhovnog napada na susjedne narode pod nazivom „ruski svijet“. On je počeo platformom za kasniju instalaciju u ruskom društvenom životu I ideologiji ruskog neofašizma – rusizma sa kojom je Vladimir Putin krenuo u ratni pohod protiv Ukrajine i europske kulturne civilizacije. Možete zamisliti nivoa kulturne cenzure Kremlja koju je čak I Staljin dozvoljavao – proučavanje baštine Tarasa Ševčenko ne samo u Ukrajini nego i u cijelom SSSR. A Vladimir Putin je to potpuno zabranio smatrajući opasnim ukrajinski slobodarski duh stvaralaštva Ševčenko je za promicanje isključivo ruskih duhovnih vrijednosti koje uz već tada planirani napad vojske RF na susjedne zemlje kao bivše republike SSSR morali su zamijeniti sve nacionalne baštine ovih država.
Nijedan vojni objekt nije bio pogođen od ciničnog raketnog napada 9. marta. Samo na konferenciji za novinare ruski general Konošenkov izvijestio je da su svi planirani ciljevi pogođene. A svi ovi ciljevi su isključivo civilni, što znači da je to ratni zločin što jei potvrdio I Konošenkov. Gotovo sve rakete bile su napravljene na energetska postrojenja. Rusija je ispalila 81 balističkih i krstarećih raketa od sedam vrsta uključujući one hiper zvučne tipa „Kinžal“. Njih je bilo ispaljeno 6 komada što je više nego za cijelu 2022. godinu kako ruska strana smatra „Kinžale“ vrlo efikasnima, naprednima i koje mogu dati vojnu prevagu. Tako je opet ispalo to da je „hrabra ruska vojska“ nanijela štetu isključivo civilnim objektima pri tome ubivši i nevine civile koji su se u to vrijeme nalazili na kobnom mjestu. Ovaj udarac Moskva je pripremala duže vrijeme jer je već pomalo ispraznila zalihe raketa koje se smatraju strateškima naoružanjima. Osim različitih vrsta krstarećih raketa koje je zasad ukrajinska protivvazdušna i protivraketna odbrana u stanju srušiti i to precino, bili su prisutne u velikom broju i one balističke rakete koje su još uvijek van mogućnosti uništenja ukrajinske vojske. Nije isključeno što je Kremlj izabrao trenutak kad još nije bila stavljena na dežurstvo prva baterija američkih „Patriota“, koja može uništavati mnogo više ciljeva nego ukrajinske snage do sada. Jasno je da je to samo jedna baterija I da ne može mnogo ali kada njih bude makar četiri, to će već nešto značiti. Osim ovog naprednog sistema ukrajinska strana uskoro stavlja na dežurstvo i evropski obrazac „Patriot“, koji proizvodi Francuska zajedno sa Italijom. To je sistem SAMP-T. Još četiri takve baterije i situacija u zaštiti ukrajinskog vazdušnog prostora će se pomalo mijenjati. Ovi sistemi mogu srušiti ako ne hiper zvučne „Kinžale“, onda rakete tipa X-22, koji zasad još bez zapreka uništavaju ukrajinsku infrastrukturu. Postoje I problemi za terensko gađanje i protiv vazdušne ruske komplekse S-300 i S-400. One se najviše koriste u uništavanju ukrajinskih gradova nedaleko od linije bojišnice ili ruske granice. Rakete imaju domet do 200 kilometara i tako bez straha da budu uništeni na startu kad gađaju Zaporožje, Herson, Harkiv. Postaje logično pitanje što ukrajinska strana ima legitimno pravo uništavati ove rakete koje urušavaju gradske kvartove pri polijetanju. Apsolutno je jasno što treba raditi kad one budu smještene na ukrajinskom Krimu ili privremeno okupiranom ukrajinskom teritoriju duž Azovskog mora. Ali američka strana nije dala Kijevu rakete ATACMS sa radijusom djelovanja 300 kilometara. Ruska strana sada bazira svoje baterije S-300 i S-400 na dužini 170-190 kilometara od eventualnih ciljeva pošto postojeći raketni sustavi u ukrajinskoj vojsci još ih ne mogu dotaknuti zbog dužine. To mogu samo dronovi. Ukrajinska strana svojedobno je dobila američke rakete ATACMS u radijusu djelovanja 70-90 kilometara što je imalo snažnog utjecaja na vojne događanja krajem ljeta i u jesen prošle godine. Poslije toga ruska strana premjestila je svoju logistiku u dubinu 100 km i to je odmah imalo svog utjecaja. Sada ukrajinska strana je dobila rakete ATACMS na dužinu djelovanja do 160 kilometara i ruska strana je mnoge svoje strateške snage počela premještati u dubinu 170-190 kilometara, uključujući S-300 i S-400. Dobijanjem američkih raketa ATACMS ukrajinska vojska je čak napredovala 300 kilometara što je Washington službeno odbio, a modifikacija na 220 kilometara djelovanja će osigurati bezbjednost ukrajinskih gradova od vrlo ubojitih ruskih raketa ali i mogućnost uništenja skrivenih u pozadini vojske RF strateških rezervi streljiva i goriva.
Kijev traži novi sistem protiv raketne i protiv vazdušne odbrane samo da spasi gradsko stanovništvo od ruskog bezočnog bombardiranja. Ukrajinska strana je već ukomponirala u jedan sistem protiv raketne obrane različite tipove zapadnog i bivšeg sovjetskog naoružanja. Tome mogu jako pripomoći i borbeni avioni nove generacije. F-16 su vrlo efikasni u borbama s raketama, koje su puštene na ciljeve na terenu. Osim toga ovi avioni snažno mogu podržati i ukrajinsku opću kontra ofenzivu. Brzi završetak rata moguć je uz naoružavanje ukrajinske vojske savremenim naoružanjem, koje može obezbjediti pobjede na vojnom polju. Pri tome ukrajinska vojska će sa njim osigurati mir ne samo za svoju zemlju nego i čitavi evropski dom.