Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Tačno prije 85 godina, hitlerovska Njemačka anektirala je Austriju. Ovo je bilo izvršeno pred očima svih evropskih zemalja i svjetske javnosti, koje su ‘progutale’ takav Hitlerov potez, koji je sigurno bio korak ka stvaranju Trećeg Reicha. Sve je ovo, potpuno isto, copy-paste, učinio i Vladimir Putin također u martu, ali 2014. godine, kad je sa okupatorskom vojskom upao na ukrajinski Krim i pokušao ga anektirati. Mlaka reakcija svijeta na nacističku okupaciju Austrije otvorila je vrata ka početku Drugog svjetskog rata, a slabašna reakcija međunarodne zajednice na nasilničko pripajanje Krima Ruskoj Federaciji otvorila je put ka najvećem ratu poslije Drugog svjetskog, koji je pokrenula Moskva 24. marta 2022. godine protiv Ukrajine, što Peking uporno naziva ‘konfliktom’, bez zauzimanja strana, odnosno ne optužujući krivca koji je to sve započeo. Ustvari, Kina proglašava NATO krivim za sve. Ali uništenje Borodjanke, masovna ubistva u Buči, svakodnevno granatiranje civilnih objekata u Harkivu i Konstantinovci, genocid u Mariupolju, a strašno je i pomisliti da je ovaj grad zbog ruske nemilosrdne invazije izgubio već sto hiljada stanovnika od predratnih pola miliona… to su stvari koje je uradila Ruska Federacija na ukrajinskoj teritoriji, ne NATO, a to Peking ne osuđuje, nego tijesno politički i ekonomski sarađuje…
Poslije ulaza nacističke vojske u Austriju u martu 1938. godine i pripajanja zemlje Trećem Reichu, Hitler je odmah krenuo u pripremanje narodnog referenduma za podršku aneksiji. Poslije pobjede na takozvanom austrijskom voljnom izjavljivanju, u svom poznatom govoru Hitler je obznanio da se Njemačka počela dizati s poda, a Austrija, koja je postala Istočna marka, vratila se doma. Isti scenarij napravio je i kremaljski firer. Prvo je na ukrajinski poluotok uveo svoju vojsku u februaru 2014. godine i odmah je na faktički okupiranom području napravio referendum na kojem je u Sevastopolju glasalo čak 103 posto za pripajanje Rusiji. Tada okupatori izgleda još nisu bili naučili vješto manipulirati brojkama na nepoznatom terenu. Interesantno je da Hitler nije želio provesti narodni referendum u Austriji prije upada njemačke vojske. Putin isto, nijednom riječju, nije govorio o neophodnosti nekog referenduma na Krimu. Sedmicu dana prije dolaska ruske okupatorske vojske na poluotok, šef Kremlja deklarirao je da je Krim neotuđivi dio Ukrajine, a mjesec dana kasnije u Moskvi, na svečanom zasjedanju, Putin je, u Hitlerovom maniru, rekao da se Krim vratio kući i da se Rusija diže s dna. Njemačko nacističko dizanje sa koljena koštalo je čovječanstvo pedeset miliona života, a kakva će biti plaća za dizanje sa koljena ruskih neofašista-rusista tek ćemo vidjeti. Što ranije zaustavimo rusku agresiju, to postoji više šanse daTreći Rim, kako šovinisti zovu Moskvu, neće prerasti u Treći Reich, a dalje u treći svjetski rat. Ako Peking ustrojava takvu perspektivu, onda može i dalje tajno igrati za podršku Moskve. Samo, to će se završiti vrlo opasnim posljedicama, i to ne samo po Kinu nego i za cijeli svijet.
Šokantno, ali Ruska Federacija odlučila je pod hitno sazvati zasjedanje Savjeta bezbjednosti UN i pitati što ‘rusofobija smeta iznalaženju dugotrajnih rješenja u ukrajinskoj krizi’. Šta da kažemo: Moskva po svom repertoaru. Laži i cinizam uvijek su bili oružje u vanjskopolitičkoj djelatnosti Ruskog Carstva, a poslije bivšeg SSSR, posebno u doba staljinizma. Kad je krajem 1939. godine sovjetska avijacija, napadnuvši Finsku, bombardirala Helsinki, odsjaj vatre, odnosno gorenja gradskih kvartova čak se vidio u Talinu, koji stoji preko Finskog zaljeva. Tada je sovjetski veleposlanik u Ligi nacija, prije izbacivanja SSSR-a iz ove svjetske organizacije, izjavio da avioni Crvene armije na Helsinki bacaju ne bombe nego samo kante sa hljebom da ne bi gladovalo civilno stanovništvo. Njemu niko nije vjerovao, jer je ipak u glavnom finskom gradu bilo smješteno puno diplomatskih predstavništva, koji su operativno informirali svoje države o stanju u zemlji akreditacije. Stanovnici ove zemlje i glavnog grada do dan-danas nisu zaboravili kako je SSSR prinudio Finsku da potpiše mirni ugovor, prema kojem je ona izgubila gotovo trećinu svog teritorija. To isto sada radi Vladimir Putin i moramo provjeriti svakog ko se usudi podržati njegov ‘mirni plan’ legalizacije okupacije gotovo četvrtine ukrajinskih teritorija. Novoformirani kremaljski firer ili Staljin ima svojih pristaša po cijelom svijetu, pa onda moramo saznati ko su skriveni potrčci politike Moskve koja vodi čovječanstvo prema novom svjetskom ratu. Prije ovog takozvanog saslušavanja u SBUN, postavlja se logično pitanje šta uopće Rusija radi u Savjetu bezbjednosti. Glavni svjetski agresor još se priprema da preuzme od prvog aprila ove godine predsjedavanje u SBUN. Možemo zamisliti kako se to sve može odvijati. Moskva jednom rukom ubija ukrajinske civile, siluje ukrajinske žene, krade ukrajinsku djecu, bezočno granatira ukrajinske gradove, a drugom rukom će glasati za podržavanje mira u cijelom svijetu. To kao ubica vodi zasjedanje suda i to ne svoga slučaja ubistva za koje je on svima rekao da je to izmišljotina, kao da ukrajinske gradove granatiraju ukrajinski nacionalisti, a poginulie ukrajinske civile glume glumci iz Holivuda, a ukrajinsku djecu Ruska Federacija ne krade, nego odvodi na odmarališta i tako dalje… sve kao što je Helsinki nekad bombardiran sovjetskim hljebom. Možda bi to sve bilo smiješno, ali uz podršku Moskve od strane Irana, Sjeverne Koreje, Bjelorusije i vjerojatno Kine, mi imamo novi blok zemalja koji mrze demokratiju, mogućnost izražavanja neovisnog mišljenja, a slobodarski duh im je kao smrtna opasnost za postojanje. Za odbranu svojih diktatura oni su spremni ići na sve – ubistva, silovanja, laži, manipulacije. Ukrajinu oni vide kao prijelomnu tačku u realizaciji svojih planova i širenja svog svjetonazora i vlastitih duhovnih vrijednosti. Ako prkose međunarodnom pravu, onda će oni svim snagama štititi Rusiju kao članicu Savjeta bezbjednosti. Na ovom glasanju u UN vidjet ćemo da li se, na kraju krajeva, formirala nova koalicija duhovnih nasljednika diktatorskih režima još iz doba Hitlera i Staljina.”