Merima Balkić, Lejla Sadiković, Almina Ćorović i Mina Kadrić, poginule su u teškoj saobraćanoj nesreći koja se prije četiri dana dogodila na magistralnom putu Sarajevo – Pale u mjestu Čeljigovići, na istočnom izlazu iz Sarajeva, kada su automobilom sletjele u provaliju duboku oko 200 metara.
Vraćale su se sa sahrane koleginici na Palama.
Okolnosti zbog kojih je automobil završio u rijeci Miljacki još uvijek nisu razjašnjene, ali su otvorena mnoga pitanja. Jedno od njih je zašto nije bilo zaštitne ograde na putu, odnosno bankine.
Drugo – koliko se zaista radi na sanaciji i proširenju puteva, gdje je to moguće, koliko su loša signalizacija, upozorenja, odroni i klizišta problem za bezbjednost.
Ovaj put pokušali smo od nadležnih institucija dobiti odgovor samo na prvo pitanje – zašto nije bilo zaštitne ograde, odnosno bankine na ovom dijelu putu na Palama gdje se desila nesreća?
Zar je zaista prevelika investicija za našu državu postaviti zaštitne ograde na putnim pravcima pored rijeka, provalija, jezera, rudničkih iskopina… ili životi ljudi ovoj državi nisu važni?
Direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske Milija Radović nam je rekao kako ne zna sve okolnosti saobraćajne nesreće i detalje na terenu da bi mogao tvrditi da li je na ovom dijelu puta trebala biti postavljena zaštitna ograda.
“Najbolje je da provjerite u Putevima RS, oni imaju pravilnik kojim je regulisano kada i u kojim slučajevima se mora postaviti zaštitna ograda”, rekao je.
Na našu konstataciju da su oni Agencija za bezbjednost saobraćaja, pa da se samim tim pretpostavlja da poduzimaju radnje koje se tiču bezbjednosti na putnim pravcima, opet smo usmjereni na Puteve RS i famozne pravilnike.
Ostali smo uskraćeni i za odgovor na pitanje kako prvi čovjek Agencije ocjenjuje trenutnu situaciju sa saobraćajnom signalizacijom i zaštitnim ogradama na putevevima RS – odnosno imamo li je na svim kritičnim mjestima.
U Putevima RS do pisanja ovog teksta nismo dobili odgovor na postavljeno pitanje iako nam je to juče obećano.
Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbijednosti saobraćaja RS, smatra da postoji mnogo razloga da se, između ostalog, traži i odgovornost ljudi koji vode Agenciju za bezbjednost saobraćaja RS, jer njihova zadaća nije konstatovanje stanja po pitanju bezbjednosti, već prvenstveno rad na preventivi i reviziji putne mreže.
“Agencija za bezbjednost saobraćaja RS ima zakonsku obavezu da na dijelovima puta gdje se često događaju saobraćajne nezgode izvrši nadzor puta i reviziju projektne dokumentacije, te naloži instituciji koja upravlja putevima da eventualne nedostatke otkloni u predviđenom roku. Naravno, sva odstupanja od projektne dokumentacije ili odstupanja od direktive za izgradnju puteva moraju se ispraviti što hitnije”, rekao je za BUKU Jaćimović, a na naše pitanje koliko su česte revizije projektne dokumentacije, kaže – skoro nikakve.
“Agencija je krovna institicija koja treba da kordinira aktivnosti između ustanova od kojih zavisi bezbjednost u saobraćaju. Ali oni su inertni i reaguju kada se nešto dogodi najčešće kriveći nekog drugog”, istakao je Jaćimović.
SPOMENICI PORED PUTA
A da BiH ima najsmrtonosnije puteve u Evropi potvrdio je i najnoviji izvještaj BIHAMK-a.
Tako je tokom protekle godine stopa smrtnosti u Bosni i Hercegovini iznosila 72 poginula lica na milion stanovnika, što je daleko iznad prosjeka u EU – 49 poginulih na milion stanovnika.
Izvještaj je dao još neumoljivih brojki – dnevno se u BiH dogodi više od 100 saobraćajnih nesreća, a prošle godine dogodilo se ukupno 36.672 saobraćajnih nesreća, u kojima je život izgubilo 277 lica, dok je 10.403 lica zadobilo teže ili lakše tjelesne povrede.
BIHAMK je u svom izvještaju objavio i kartu Bosne i Hercegovine sa definisanim dijelovima države u kojima su nesreće najčešće. U Federaciji BiH, prema izvještaju, najopasniji putevi su u Tuzlanskom kantonu.
I stoga krajnje je vrijeme da se nadležne institucije prestanu kriti iza pravilnika – ako su loši, a jesu, mijenjajte ih.
Krajnje je vrijeme i da odgovorni odgovaraju za ovolike žrtve na našim putevima, za loše održavanje istih, za nedostatak zaštitnih ograda, signalizacije, upozorenja…
Jer ako do toga ne dođe, nemamo se čemu ni nadati, a Merima Balkić, Lejla Sadiković, Almina Ćorović i Mina Kadrić, kao i četvero studenta iz Vinkovaca, Vjekoslav Božanović, Tena Vračević, Domagoj Roso i Antonija Šarić, koji su 2015. godine život izgubili u Neretvi u blizini Mostara, baš na mjestu gdje nije bilo branika uz put, biće samo još jedna od imena u nizu tragično stradalih na bh. putevima.
