Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“4. aprila 1949. godine, dvanaest je zemalja potpisalo Sjevernoatlantski ugovor koji je inicirao sistem kolektivne bezbjednosti. Glavni su zadaci bili kolektivna odbrana demokratskih sloboda i protivljenje širenju komunističke ekspanzije. Tokom godina svog postojanja, NATO je postao najjači vojno-politički savez u svijetu, koji je proveo veliki broj uspješnih vojnih operacija. Zemlje NATO-a su od početka ruske invazije na Ukrajinu dale finansijsku i vojno-tehničku podršku Kijevu, otprilike oko 120 milijardi dolara, što je dozvolilo ukrajinskoj vojsci da se suprotstavi vojnoj sili, koja je druga na svijetu po svojoj jačini, i da planira oslobođenje svih privremeno okupiranih teritorija. Isto 4. aprila, ali 2023. godine, Finska je postala 31. članica Alijanse. Za 74 godine svog postojanja, Sjevernoatlantski pakt značajno se proširio. Alijansa je već odavno postala garantom bezbjednosti u regiji sjevernog Atlantika i nastavlja to raditi.
Moskva je trabunjala, Finska se oglušila…
Tokom godina svog postojanja, NATO je sproveo značajnu količinu vojnih operacija, čiji je cilj bio deeskalacija konflikata u užarenim mjestima na planeti. Poslije devetnaest godina, Alijansa se opet proširila u istočnom pravcu – tačnije u sjevernoistočnom,. Moskva je trabunjala da se Helsinki nastrojio neprijateljski te da postaje moguća meta ruskim projektilima. Kremlj nikako da shvati da svojom šovinističkom politikom – politikom nadmoći nad drugim narodima, ugrožavanjem i prijetnjama svijetu, vojnom invazijom na Ukrajinu – pokazuje monstruozne planove u vidu pokoravanja drugih država, divljačkog ponašanja u međunarodnoj areni, neprihvatljivim djelovanjem prema svojim susjedima… tako je samo potaknuo širenje NATO-a. Ruska Federacija pokrenula je rat protiv Ukrajine da bi izbjegla pristupanje Kijeva Sjevernoatlantskom paktu, što bi – navodno – stvorilo nove prijetnje bezbjedonosnoj situaciji u Ruskoj Federaciji.
Moskva je izmislila razloge za vojnu invaziju na Ukrajinu
U februaru 2022. godine, Ukrajina je bila prilično daleko od članstva u Alijansi. To je Moskva dobro znala, ali je pred javnosti smislila ispriku zašto je pokrenula vojnu akciju protiv dobrosusjedskog naroda. Sada je u toku svečanost povodom učlanjenja Finske u NATO; državni sekretar SAD Antony Blinken naglasio je da je sve ovo moguće zahvaljujući politici Vladimira Putina. Sada je Ruska Federacija dobila dodatnih 1271,8 kilometara novih granica sa zemljama NATO-a – dvaput više nego ranije, prije učlanjenja Finske u Alijansu. Za potrebe usporedbe, Ruska Federacija imala je 195,9 km granične linije sa Norveškom, 333,7 km sa Estonijom, 270,5 km sa Letonijim, 266 km sa Litvom i 232 km sa Poljskom.
Na godišnjicu oformljivanja Sjevernoatlantskog pakta i svečanog ulaska Finske u Alijansu, bilo je organizirano zasjedanje Ukrajina – NATO nakon šestogodišnje pauze. Predmet razgovora bilo je pojačavanje vojne podrške Alijanse Kijevu i ukrajinsko učlanjenje u ovu organizaciju. Ukrajina želi postati što prije članicom NATO-a; euroatlantski smjer razvoja zemlje zapisan je u Ustavu Ukrajine. 79 posto Ukrajina traži ulazak zemlje u Alijansu. Ministri vanjskih poslova NATO-a podržali su program podrške Ukrajini – u približavanju ovoj organizaciji. Sljedeći summit NATO-a u Vilniusu u julu ove godine, na koji je pozvan predsjednik Volodimir Zelenski, vrlo je važan za Kijev. Bez obzira na međunarodne garancije teritorijalne cjelovitosti prema Budimpeštanskom memorandumu, i to od strane svih nuklearnih sila na planeti – SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske – Ukrajina nije izbjegla napad na svojoj teritoriji, i to od strane jedne od zemalja koje su garantirale Kijevu nedodirljivost državnih granica. Poslije grešaka na summitu NATO-a u Bukureštu 2008. godine, kad su Njemačka i Francuska – na molbu Kremlja – odbile proces zbližavanja Alijanse s Kijevom, čiji se rezultat vidio nakon nekoliko godina (2014), kad je Ruska Federacija započela vojni napad na ukrajinski Krim i Donbas.
Odluka Helsinkija i Stokholma da se odreknu državne neutralnosti poslije rasprostranje ruske vojne invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. postala je svjedočanstvom da Alijansa djeluje i ima povjerenje. Euroatlantska integracija postala je najbolji put u osiguravanju vlastite bezbjednosti zemljama koje dijele demokratske vrijednosti, pravo i međunarodne solidarnosti. NATO sada ujedinjava najrazvijenije zemlje svijeta. Savremeno oružje koje pobjeđuje ruskog agresora je iz zemalja Alijanse. Čvrsta antiNATO retorika koja dopire iz Moskve ne dolazi zbog ugrožavanja postojanja Ruske Federacije, nego zbog prepreke u ostvarenju agresije nad nizom zemalja koje šiti 5. član Atlantskog ugovora.
O Vladi Viktora Orbana
Ministar vanjskih poslova Mađarske, Peter Szijjarto, posjetu zapovjedništva NATO-a od strane ukrajinske diplomatije predvođene Kulebom nazvao je ‘narušavanjem jedinstva Alijanse’. Oficijelnu Budimpešti niko nije pitao za dozvolu ukrajinskog ministra u Brisel, ali su svi u zemljama NATO-a svjedoci da euroatlantsku solidarnost pokušava srušiti mađarska politika, koja je u većini pitanja, koja se tiču ruske agresije protiv Ukrajine, postala interesnim advokatom Kremlja na euroatlantskom tlu. Ko potiče takvo ponašanje Orbanove vlade – drugo je pitanje. Ali jedino se Budimpešta usudila dogovarati s Putinom o teritorijalnom prisvajanju ukrajinskih teritorija čak i prije ruske invazije. To nisu mogli uraditi ljudi koji su podigli antisovjetski ustanak u Budimpešti 1956. godine, pa su poslije poginuli u neravnopravnoj borbi. Oni su se tada borili ne samo protiv sovjetske okupacije, nego i za evropsku i euroatlantsku budućnost Mađarske. Tako Peter Szijjarto ne bi trebao narušavati jedinstvo koje su stvorili mađarski borci koji su dali svoje živote za demokratsku i evropsku Mađarsku.”