- Advertisement -
Ruska Federacija koristi religiju kao oružje. Ruska okupatorska vlast na privremeno okupiranim ukrajinskim područjima sistematski proganja praktički sve vjerske zadruge koje ne pripadaju Moskovskom patrijarhatu. Ruski okupatorska vlast je od početka vojne invazije RF na Ukrajinu zatvorilia nacionalizirala ili pripojila Moskovskom patrijarhatu 26 crkava ili molitvenih zaklada. Poznato je da su krivi za najmanje 76 akta religijskog progona. Bilo je ubijeno ili zaplijenjeno 29 svećenika različite vjeroispovijesti. Još 20 bili su opljačkani.
U samoj RF ruske vlasti prema takozvanom zakonu Jarovoj kazneno su progonili sve misionare, baptiste i druge protestantske općine. Potpuno su bili zabranjeni mormoni. U odnosu na ove vjeroispovijesti ruske vlasti isto cinično djeluju na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. U avgustu 2022. godine ruske vlasti u privremeno okupiranom ukrajinskom gradu Melitopolju napali su ukrajinskog evanđeoskog pastora i okrivili ga prema ruskom zakonodavstvu.
Što se tiče Krimskog poluotoka i dijelova Donjecke i Luganske regija koju je ruska vojska okupirala još u proljeće 2014. godine i tamo je situacija sa slobodom vjeroispovijesti vrlo teška svih ovih zadnjih devet godina. Pravoslavna crkva Ukrajine (PCU), Ukrajinska grko-katolička crkva, i sve crkvene općine evangelista priznate su kao “sektaške” u takozvanoj Donjeckoj narodnoj republici.
Pri tome najviše strada Pravoslavna crkva Ukrajine. Mnoge crkvene zgrade PCU bili su oduzete da bi koristile Moskovskom patrijarhatu, a tamo gdje ih nije bilo, bilo je zabranjeno služenje misa na ukrajinskom jeziku. Na Krimu župe PCU i Grko-katoličke crkve nemaju mogućnosti funkcionirati. Crkveni progoni idu istovremeno pored kulturnih koje rade ruske okupatorski vlasti. Ne funkcionira gotovo nijedna ukrajinska škola, iz Ruske Federacije Moskva šalje svoje nastavnike u obrazovni proces na ukrajinskim okupiranim područjima. Sve knjige na ukrajinskom jeziku se uništavaju.
Masovno se deportuju ukrajinska djeca u daleke ruske regije, gdje se njima gubi svaki trag. Faktički, Moskva je organizirala etnički i kulturni genocid Ukrajinaca na privremeno okupiranim područjima u želji da ostvari totalnu rusifikaciju. Kremlj čisti sve u okruženju lokalnog ukrajinskog stanovništva što podsjeća na Ukrajinu i za ovo mora biti kažnjen u sudskom poretku. Svi kremaljski činovnici koji su odgovorni za realizaciju politike uništenja ukrajinskog duhovnog nasljeđa i nacionalne identifikacije moraju biti proganjani pred međunarodnim sudom za Zločine rata u Ukrajini i snositi veliku odgovornost za ratne zločine. Pri tome Kremlj želi predstaviti kao nedemokratske odluke ukrajinskih organa o suspenziji boravka svećenika Moskovskog patrijarhata u zgradama koji posjeduje država.
Pri planiranju brze okupacije Ukrajine Vladimir Putin je računao ne samo na podršku Moskovske crkve kad je Moskovski patrijarh Kiril proglasio ukrajinski narod slugama đavola, ali i na podružnice ove crkve u Ukrajini. Šefa Kremlja FSB je uvjeravao da ogromna količina Ukrajinaca samo čeka da dođe ruska vojska. I stvarno mnogo popova iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata prizivalo je da će lojalno primiti rusku vojsku i nove kremaljske okupatorske vlasti. Doduše djelo klera osudilo je rusku invaziju ali oni nisu bili u većini. Većina popova ne želeći biti odstranjena od obavljanja poslova od strane moskovskog patrijarha za antikremaljsku poziciju odlučila se postaviti neutralno prema ratnim događanjima što je objektivno igralo na ruku oficijelne Moskve. Međutim to su primijetili mnogi vjernici i počeli se buniti zbog takvog stava svećenstva.
Jedna količina crkvenih župa jednostavno je odlučila izaći iz crkve koja je podređena moskovskom patrijarhu i prešla u Pravoslavnu crkvu Ukrajine. Sa jedne strane to ojačalo PCU, a sa druge strane ostavili su proruske popove u relativnoj većini. Mnogi iz njih su bili delegirani na crkvenu službu u Ukrajinu direktno iz Rusije. Tako za njih ruska vojska nije bila okupatorska nego svoja. Međutim Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata (UPC MP) se ipak morala otvoreno distancirati od svojih nadređenih u Moskvi, ali se nije usudila odvojiti. Postojeći proruski lobi unutar crkve je to spriječio. Dosta dugo vremena ukrajinska država tolerirala je postojanje na njezinom tlu crkve koje nisu čvrsto osudile rusku vojnu agresiju. Prema mnogim mišljenjima, to je bila veleizdaja ukrajinskih državnih interesa. U nekim manastirima UPC MP služba bezbjednosti pronašla je materijale koji podržavaju rusku vojsku, u nekim ruska vojska je stavila zalihe svoje municije, a neki čak bili u sastavu ruskih vojnih položaja. Tako je u Kijevu pala odluka o ukrajinskom preuzimanju Kijevo-Pečerske Lavre u čijem je ona vlasništvu i prenošenjem prava obavljanja crkvenih obreda od UPC MP na Pravoslavnu crkvu Ukrajine.
1448 godine Moskovska crkva se odvojila od Kijevske mitropolije i 141 godinu nije bila priznata od strane Konstantinoplskog patrijarhata. 1589. godine Moskva je pozvala u crkveni posjet Konstantinopolskog patrijarha Jeremiju II, i u toku njegovog boravka zatražila stvaranje Moskovskog patrijarhata.
Jeremija to nije očekivao i bunio se takvom ponašanju. Zato ga stavili u kućni pritvor i poslije pola godine zatočeništva on je prihvatio prijedlog za posvetu posebnog Moskovskog patrijarha. Tako je, na sumnjivi način Moskva dobila patrijarha. U 1700. godini umro je deseti Moskovski patrijarh i car Petar I spriječio je imenovanje novog. On je jednostavno stavio Moskovsku crkvu pod nadzor posebne državne kolegije. To je trajalo do pada Ruskog carstva 1917 godine. Opet, za godinu dana u Rusiji pobjeđuju boljševici koji su bili ratoborni ateisti.
Streljani su mnogi crkveni predstavnici i srušene su stotine crkvi. Moskovski patrijarhat kao i druge crkvene organizacije bili su zabranjeni. Ali 1943 godine Staljin je osjetio da nema dosta moralne snage pobijediti hitlerovski nacizam i dozvolio je opet rad Moskovskog patrijarhata, ali pod punom kontrolom države i zloglasnog NKVD.
Svi svećenici morali su podnositi izvještaje za službenike državne bezbjednosti i surađivati sa NKVD. Kao što je poznato da je i sadašnji moskovski patrijarh Kiril bio u tijesnim odnosima sa nasljednikom NKVD – KGB. Ništa nije čudno da je Vladimir Putin, kao bivši oficir KGB osobno lobirao da bi Kiril postao Moskovski patrijarh.
Tako sada Kiril vraća Putinu dug jer ga ispred ruskog naroda poštuju kao Boga. Ali nitko nije čuo za Boga sa časničkim naramenicama potpukovnika. To je čin Putina kad je službovao u KGB. Ali Ukrajinci ne prihvaćaju takvog kremaljskog Boga i nikad neće njemu prikloniti.
- OGLAS -