Novinarstvo u Bosni i Hercegovini profesija je u kojoj se bilježi najveći broj ataka na medijske radnike. Često ti napadi prođu „ispod radara“, odnosno ne pridaje im se pažnja izvan novinarski koncentriranog „kruga“ – mahom reagiraju novinarska udruženja, odnosno ljudi iz istog esnafa.
Koliko su novinari sigurni? Jesmo li mi „satirično asimilirano društvo“? Šta su mediji? Ovo su neka pitanja na koja smo pokušali pružiti odgovore. U ovoj trećoj epizodi podcasta „Safe SPACE Happy FACE“ gostovao je Haris Dedović, urednik veb-portala „Šatro.info“ i predsjednik Udruženja za razvoj medija i civilnog društva.
„Štitim dopisnika veb-portala ‘Šatro.info'“
Kako je Dedović kazao voditelju Adnanu Baručiji, svijest o digitalnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini na nezavidnom je nivou. To je jedan od razloga, kako kaže, zašto je zaštitio svoje dopisnike.
„Digitalna sigurnost ovdje nije na visokom nivou. Skoro se niko ne bavi time. Svi mi koji se bavimo ovim pomirili smo se da su moguće neke reperkusije… Moji dopisnici su zaštićeni sto posto i nema nikakvih tragova ko radi za ‘Šatro.info’, sem mene“, kaže Dedović.
„Novinarstvo je sve ono što neko ne želi da bude objavljeno – sve ostalo je PR“
„Odnos prema novinarstvu je obično privatan. Nigdje na svijetu novinarstvo nije poželjan posao – ako se radi kako treba. Novinarstvo je sve ono što neko ne želi da bude objavljeno – sve ostalo je PR. Veliki je problem biti novinar na području južne Amerike. Tu su novinari ubijani, prebijani, kidnapovani… Mi smo prvi na liniji, odmah poslije vojnika!“, kaže Dedović.
Osvrnuo se na novinarstvo u manje razvijenim zemljama. Potcrtava da je nesigurnost novinara jedan od osnovnih problema s kojim se suočavaju.
„Razlikuju se stavovi mladih novinara. Definitivno se najviše plaše za svoju porodicu. To često bude kočnica mladima kad se odluče za ovu profesiju. Mora biti neke žrtve”, kaže Dedović.
Više o ovome pogledajte u videu iznad.