Odjava. Bila je ovo teška sedmica. U utorak, 11. Jula, obilježena je 28. godišnjica genocida koji je izvršen, počinjen u Srebrenici. Obilježavanjem godišnjice genocida nije zadovoljan akademik Džemo Latić, koji u intervjuu za “Avaz” iznosi svoje stavove i prijedloge. Prenosimo samo dio Džeminog intervjua.
”Na tridesetogodišnjicu, dakle za dvije godine, ova država bi trebala organizirati izložbu i izvesti ‘Srebrenički inferno’ na engleskome jeziku – u zgradi Ujedinjenih naroda, pod pokroviteljstvom generalnog sekretara, gospodina Antonija Guterresa, koji će, u to sam siguran, podržati ovu ideju. Izložba bi uključivala slike Safeta Zeca i rahmetli Mersada Berbera posvećenih genocide, te Samarahovu izložbu fotografija. U drugoj dionici, Grad Sarajevo bi, u saradnji s Evropskim parlamentom, mogao dogovoriti da se taj isti koncert ponovi u samom Briselu te da on uđe u broadcast sistem svih nacionalnih televizija članica EU koje su 11. jula prihvatile kao Dan sjećanja na genocid – da sva Evropa taj dan bude u Srebrenici – jer, dozvolite, sve su te zemlje Zapada dobrano krive za ovo što su nam četnici i ustaše uradili. Podsjećam Vas, prije pet-šest godina Srbija je, u istoj toj zgradi UN-a na koju mislim, organizirala izložbu o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima. Nas Bošnjake niko gotovo i ne spominje. Moćnici guše moje vizije! Mene je, kao što znate, gušio i komunistički, ali i ovaj postdejtonski režim. Guše me oni koji dobro znaju da sam ja ‘nepotkupljivi svjedok povijesti’ i da nisam šutio, i neću šutjeti, kada su se oni odlučili da prave ‘muslimaniju’, to jeste svoj begovat, i da od nas naprave evropske Palestince. Da li su propustili učiniti ma samo jedan potez koji bi bio protiv instaliranja ‘velike Srbije’ na našim kostima i na našem, bosanskom, muslimanskom i katoličkom gruntu? Nisu! Ove moje umjetničke vizije im ne odgovaraju, jer oni vode politiku: ‘Ne meći so na žive rane’, ‘Mi znamo kako ćemo sa Srbima’, ‘Ne diži tenzije’, itd. Sve lažu! U želji da se domognu vlasti, i da je očuvaju, oni će ugušiti svaki glas koji se protivi podjeli Bosne i palestinizaciji Bošnjaka! Da li znate da su i Memorijalni centar genocida bili počeli graditi na brdu iznad Kladnja, ne u Potočarima, i da nije bilo ‘Majki Srebrenice i Žepe’, on bi tamo i bio izgrađen?!
Sudbina mog filma koji govori o genocidu nad Bošnjacima je gotovo beznadežna! A o tome scenariju pokojni Branko Lustig je rekao da bi film, ako bi se snimio – po njemu prema najvišim standardima – bio ‘bošnjačka Šindlerova lista’. Dok sam boravio u Turskoj, kada sam primio internacionalnu nagradu za poeziju ‘Necib Fazil’, razgovarao sam s predsjednikom Erdoganom o tome i on mi je zdušno obećao da će on lično podržati moj scenarij i budući film, kao i sve ostale moje umjetničke i naučne projekte, zatim sam razgovarao s vodećim turskim filmskim producentima i sve je bilo krenulo u najboljem ritmu. Turska je bila spremna da nam podari taj film na najvišem nivou. Najednom je neko, a sva naša javnost može pretpostaviti o kome se radi, Bakiru Izetbegoviću, prekinuo sve moje kontakte u Turskoj, čak i s predsjednikom Erdoganom! Haram mu bilo, neka je proklet i na ovom i na onom svijetu! On, sa svojom udbaškom hobotnicom, zaboravlja da ‘rukopisi ne gore’ i da je moj glas jači od sve njihove veleizdajničke halabuke. Da se razumijemo, to je bio samo jedan u nizu poteza njegove, najgore vlasti u milenijskom trajanju zemlje Bosne! Ako ta zemlja preživi, preživjet će i moji projekti, inšallah!”