Odlaze dobri, najbolji Bosanci i Bosanke. Otišla je, nama novinarima, ljudima sa televizije, ljudima iz svijeta filma, iz novina, sa radija… draga, najdraža Faja Šulejić. Ne mogu vam reći koje joj je TV i filmsko zanimanje, jer to ne postoji u klasifikaciji. Zvanično bi se moglo reći organizator, producent na terenu, producent emisija, serijala, filmova. Njeno zanimanje jednostavno ne postoji jer je radila sve. Nazovimo to radno mjesto Faja. Nijedan projekt na svijetu ne može da opstane, uspije ako u njemu nema neke Faje. Ona je znala sve: kada se snima, gdje je ko, kako uhvatiti i dovesti gosta, kako pripremiti voditelja, glumca, kako mu pomoći… znala je da opusti voditelje, glumce, da ohrabri… Nekada, dok sam bio mlađi, zvao sam je velika mama, kasnije velika sestra. Strašno će mi nedostajati njene SMS poruke i kratki pozivi nakon CD-a. Kada ona napiše kakva je bila emisija, onda i ja znam. Objektivna. Ne znam koliko i kojih TV-emisija sam radio s njom, samo znam da sam jednom u Lionu, u centru Euronewsa, upoznao jednu službenicu i pitao svu trojicu glavnih ljudi Euronewsa: “Ko vam je ova?” Sva trojica su kazala: “Bez nje ne bi televizija opstala.” Pomislio sam: i veliki Euronews mora imati jednu Faju. Vjerujte, TV projekt ZOI 84 je bio Fajin. Radila je na filmu “Ovo malo duše”. I to je to. Otišlo je ono malo duše što je ostalo od velike televizije, velikih projekata, velikih ideja.