– Kod Ace mi je prvih pet, deset minuta razgovora bilo užasno. U tim se minutama koje subjektivno traju vječnost gubim, ali ako preživim prvi napad, mogu dalje. Opušteniji sam. Te je trenutke Aco u knjizi izvrsno opisao: gasiš se, gubiš tlo pod nogama – ispričao je Maajka za Telegram.
Dodao je i da je zbog toga odgađao intervjue i povlačio se, te se nadao da će drugi odustati.
– Ispadnem š***k, novinari me traže intervju koji će koristiti promociji mojih pjesama, a ja jednostavno ne mogu. Onda odgađam, povlačim se, nadam se da će poziv nekim čudom nestati ili da će sugovornik odustati. Neke sam intervjue i TV nastupe odbio i ljudi koji su mi zamjerili, ne razumjevši da je istina kad kažem: oprostite, ne mogu, jednostavno, ne mogu ja to. Naljute se na tebe i protumače kao bahatost – priznao je.
Kazao je kako mu je lakše dok nastupa jer je mobilan i fokusiran na tekst.
– Na stageu sam mobilan, kad repam fokusiram se na tekst i, ako me primi tjeskoba, izgubi se vrlo brzo. Jer je to izuzetno fizički, gotovo mehanički ispucavaš sve iz sebe. Da moram pjevati neke komplicirane i zahtjevne melodije, vjerojatno ne bih uspio – kazao je.
Jedno vrijeme pio je i tablete, no on smatra da je to bilo trošenje vremena i da treba shvatiti svoj problem i pokušati promijeniti navike.
– Shvatio sam da mene lijekovi ne vode nikuda. Problem je što psihoterapeuti imaju svoje šablone. Procijeni te, kaže ‘to je to, a za to su ove tablete.’ Ali kod napadaja panike, tablete su samo trošenje vremena, jer moraš skontati koji ti je vrag i pokušati promijeniti navike.
