Predavanje koje je profesor Gabor Mate, u svojoj osamdesetoj godini, održao u Beogradu, izazvalo je oduševljenje publike u prepunoj sali. Na poziv Fondacije Novak Đoković, ovaj svjetski priznat stručnjak za dječiji razvoj, a naročito za oblast traume, održao je niz predavanja i radionica u regionu.
Tema same traume nije dovoljno prisutna u našem društvu. Ipakm svijest se polako razvija i sve veći broj ljudi počinje da razumije uticaj fizičke kazne, verbalnog maltretiranja i vrijeđanja djeteta, na njegovu psihu. Ono o čemu se ipak ne govori dovoljno, a što preživljavljava veliki broj djece, jeste porodica u kojoj ih ne vide. Mišljenje koje dijete ima o nečemu, osjećanje prema nekoj situaciji, strahovi, želje, ljutnja. Čitav niz osjećanja svako dijete doživi u toku dana, a odrasli ih često ne vide, ne doživljavaju, ne razumiju. Strahove smatraju iracionalnim, razloge za ljutnju banalnim, mišljenje djeteta nevažnim.
Kako se osjećaju djeca koja odrastaju na ovaj način?
“Djeca do tri godine imaju emocionalne i fizičke potrebe. Kada kažem potrebe, mislim na neophodne uslove koje, ako nemaju, to ometa njihov zdrav razvoj. A sada razmislite- kako se osjeća odrastao čovjek, čije potrebe niko ne vidi, ne uvažava? Kada vas ne razumiju, ne trude se da vas shvate? To umije i te kako da bude frustrirajuće. A vi, kao odrasla osoba, vjerovatno čak i ne zavisite od tih ljudi koji vas ne shvataju. Dok djete u potpunosti zavisi od svojih roditelja. I zato je to, da bude viđeno od svojih najbližih, razvojna potreba djeteta. Nije to nikakav luksuz, niti privilegija, već potreba. Kada osjećate da niste shvaćeni, znate li šta se dešava? Počinjete da vjerujete da nešto nije uredu s vama. “Jer, da je sa mnom sve u redu, razumjeli bi me.” – kazao je profesor Gabor Mate.