„U Berlinu je 2. novembra održana konferencija ministara vanjskih poslova država EU „Šira, jača Unija – priprema EU za proširenje i zemalja kandidata za pristupanje“, na kojoj je učestvovao i ministar vanjskih poslova Ukrajine.
Uprkos iscrpljujućoj odbrani od ruske agresije, Ukrajina uspjeva provoditi uspješnu transformaciju i već je ispunila svih sedam preporuka za početak pregovora o pristupanju EU. Dodjeljivanjem statusa zemlje kandidata Ukrajini prošle godine, Brisel je jasno stavio do znanja da će se Ukrajina pridružiti zajednici evropskih naroda. Ukrajina očekuje početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji do kraja 2023. godine.
Kijev pažljivo prati i učestvuje u diskusijama u vezi sa daljim reformama EU. Međutim, procesi unutrašnjih transformacija Evropske zajednice ne bi trebali usporiti put Ukrajine ka članstvu. Ukrajinci su najveći eurooptimisti među narodima Evrope. Oni brane svoju zemlju sa vjerom u njenu evropsku budućnost. Postaje apsolutno očigledno da je Briselu potreban potencijal Ukrajine za jačanje evropske zajednice. Širenje Evropske unije na račun Ukrajine prilika je da EU postane još jača.
Pristupanje Ukrajine ni na koji način neće biti opterećenje za evropsku zajednicu, već će joj samo dodati nove prednosti. Dakle, danas je u Kijev stigla šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen. Ona se sastala sa političkim vrhom Ukrajine i imala govor u Vrhovnoj radi -parlamentu. Ova posjeta je još jedan dokaz podrške evropskim težnjama zvaničnog Kijeva i ukrajinskog naroda.
Tokom posljednjih saslušanja u Senatu, američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao je da, ako Rusija pobijedi u Ukrajini, Putin neće stati i napast će NATO. Putin je započeo rat ne samo protiv Ukrajine, već i protiv čitavog demokratskog svijeta, zasnovanog na pravilima, a ne diktatu. Dakle, ovaj rat treba završiti pobjedom nad agresorom, a ne postizanjem privremenog kompromisa s njim. Suprotstavljanje Putinovoj agresiji zahtjeva stalnu pomoć, što opterećuje poreske obveznike mnogih zemalja. Iz tog razloga, Kijev cijeni napore Zapada u podršci Ukrajini. Pritom, ne smijemo zaboraviti da krvavi rat sa Ruskom Federacijom najviše opterećuje Ukrajince, jer osim finansijskih gubitaka ukrajinski narod gubi i svoje građane.
Pomoć Ukrajini nije milost, već demonstracija odlučne pozicije Zapada da ne popusti pred agresorom. Drugi scenario, kada bih kolektivni zapad odustao i prestao da podržava Ukrajinu, onda će to samo ohrabriti Kremlj da poveća svoju ekspanziju. Za Rusiju je korisno da sukob prevede u stanje pozicijskog rata, jer se na taj način stabilizuje ruska agresija i ima se vremena za obnavljanje ofanzivnih rezervi.
Ukrajina i njeni saveznici ne mogu odlagati završetak rata. Nije potrebno davati agresoru vremena da se odmori i oporavi. Samo radikalno povećanje vojnog potencijala zbog nabavke dovoljnih količina novih modela modernog naoružanja omogućit će Odbrambenim snagama Ukrajine potrebnu moć za efikasnu kontraofanzivu, koja će u potpunosti uništiti planove Moskve.
Dan narodnog jedinstva u Ruskoj Federaciji obilježava se 4. novembra. Putinova agresija na Ukrajinu radikalno je pogoršala živote Rusa, stvorila dodatnu političku idruštvenu napetost i uništila životne izglede za milione stanovnika.
Stotine hiljada građana Ruske Federacije pobjeglo je iz zemlje pred Putinovim režimom nakon početka rata punih razmjera. U inostranstvu, Rusi se na svaki mogući način pokušavaju distancirati od svoje domovine, pa su čak izmislili i novu zastavu Rusije. Izbijanja antisemitizma u Rusiji zaista ugrožavaju jevrejsku zajednicu u ovoj zemlji. Ruska Federacija je nasilno upisala milione okupiranih Ukrajinaca kao građane, od kojih većina mrzi osvajače i u svakoj prilici će djelovati na njihovu štetu. U Rusiji klice građanskog rata, započetog Prigožinovom pobunom, već niču. Rat je još jednom pokazao kolonijalnu suštinu Rusije: privilegovani položaj ruskih metropola poput Moskve i Peterburga i potpuno beznađe etničke periferije, ruskog zaleđa. Narodi Rusije, porobljeni Kremljom, postepeno uviđaju svoje interese i svoju životnu razliku od planova Moskve. Stoga se Vladimir Putin sprema za moguće proteste: obuka će se održati u Moskvi u slučaju vojnog puča. Kontrola nad Rusima se pojačava: vlada će potrošiti 285 miliona rubalja za stvaranje posebne mreže za organizovanje nadzora vozača.
Pored Moskve, tri četvrtine ruskih regiona su takođe implementirale sisteme nadzora za Rusima. Ratni pohod PVK-a “Vagner” na Moskvu otvorio je “Pandorinu kutiju”, pokazujući da je moguća oružana pobuna u Rusiji i da se vlasti toga veoma plaše. Antisemitski pogromi u Dagestanu pokazali su slabost sistema za provođenje zakona Ruske Federacije. U Mahačkali se čitava državna mašina nekoliko sati nije mogla nositi s gomilom pobunjenika. A ako su bili naoružani, šta onda? Ruske snage sigurnosti sposobne su da rasture samo mirne proteste, a nisu u stanju izaći na kraj s agresivnim, motivisanim i barem minimalno naoružanim grupama. Aktivna priprema vlade za borbu protiv nereda može samo ukazivati na brz početak novog talasa mobilizacije širom Rusije i tada očekivano dubokog nezadovoljstva ruskih građana.“