“Ono što svi vidimo jeste da konkretno Izrael mnogo više krši pravila ratovanja jer postoji nešto što se zove ratna etika, gdje se neki ciljevi ne rade po tom principu i jednako tako nisu ni dozvoljeni po ratnom pravu. Izrael to uporno ignorira. Vidimo to i po bombardovanju bolnica, civila, naselja. No, to nam samo pokazuje kako je Izrael u poprilično paničoj situaciji jer nemaju mnogo vremena da svoje predhodno zacrtane ciljeve ispune”.
Ključni ciljevi Izraela su neutralizacija Hamasa i iseljavanje dijela stanovništva iz Gaze u cilju dijeljenja u zone A, B i C. Međutim, otpor koji je pružio Hamas cijela situacija i napad koji je iznenadio Izrael navodi ih ka tome da su primorani da bombarduju iz daljine. No u tom napadu gine jako mnogo civila to svakako stvara očekivanu reakciju svijeta i kritiku prema Izraelu. Tako da možemo vidjeti kako se globalni narativ prebacio na stranu podrške Palestini i njenim žrtvama.
Muhasilović je naglasio da se Izrael iz dana u dan takmiči sa vremenom i da na taj način svoj “imidž” sami srozavaju, a ujedno sa druge strane možemo primjetiti kako nisu spremni da uđu na kopno, iako su svjesni da te zone ne mogu zauzeti prije nego kopneno uđu na te teritorije.
“Potrebno je osuditi ubijanje civila sa bilo koje strane, ali ne smijemo zaboraviti činjenicu kako Izrael decenijama maltretira Palestince i na taj način im ne dozvoljava da normalno žive. Oni godinama nemaju vode, struje, pravo na kretanje, ekonomsko uzdizanje i sve što ide dalje s tim. Samim tim Izrael tu krši međunarodno pravno i ignorira činjenicu da Gaza pripada Palestinskoj upravi koja je međunarodno priznata kao administrativna jedinica palestinskog naroda i defacto je država. Izrael to ignorira tako što pod okupacijom drži zapadnu obalu. To je jedan od razloga zašto je Hamas grupacija primorana da brutalno napadne Izrael”, naveo je Muhasilović u svom izlaganju.
“Naseljenički kolonijalizam” kao oblik izgradnje nacije
Kako smo u uvodu naglasili, fokus ovog razgovora je pojam “cionizam”, te nam je Muhasilović objasnio njihovu ideološku bazu – cionizam:
“Cionizam je zagovarao da se na području Palestine formira Jevrejska država, međutim tad cionizam se nije uvažavao kao ni međunarodni sistem tada,jer defacto njima je Balfourovom deklaracijom poklonjen Izrael, jer je tada Palestina bila britanska kolonija Njima su Britanci ovom deklaracijom poklonili Izrael. Međutim to je urađeno na način što se tada odlučile velike sile zajedno sa cionistima da na silu isele stanovništvo koje je tu živjelo vijekovima, tačnije Palestince, mahom muslimane, iako je bilo i kršćana Palestinaca. U tzv. procesu u kojem Arapi zovu “Al Nakba” što znači katastrofa iselili između 600 i 700 hiljada Palestinaca. To je momentum koji jednostavno ne daje moralno parvo na stranu Izraela, jer oni su tu došli kao okupatori, istjerali su svoje stanovništvo da bi napravili svoju državu. Međutim nisu ni tu stali! Izraelu nije dovoljno ono što im je predviđeno Balfourovom deklaracijom već su nastavili da šire svoju državu nauštrb Palestinaca tako što su nastavili da ih iseljavaju, maltretiraju, bombarduju. Tako da i ovogodišnji sukob koji traje u Gazi je najjednostavnije rečeno nastavak tog takvog ponašanja Izraela i same cionističke politike.”
Cionizam, odnosno samo formiranje Izraela kao države je najveći generator nereda na Bliskom istoku. Naravno, postojali su i prije Izraela određeni generatori nezadovoljstva koji su izazivali sukobe, iako u manjem obimu nego danas. Ono što možemo da vidimo jeste da veliki dio sukoba koji se dešavaju na Bliskom istoku su direktno ili indirektno vezani za formiranje Izraelske države tako da je to glavni destabilizator odnosno, glavni generator nestabilnosti u toj regiji. Cionizam je prolazio kroz određeni evolucijski proces. Ovaj kome danas svjedočimo koji Izrael demostrira prema Palestincima je nešto drugačiji od onog inicijalnog cionizma koji je bio sekularna ideja. Međutim, zbog rasta ultraortodoksne populacije u samom Izraelu odnosno Haredi pokreta koji je danas između 15 i 20% sa tendencijom daljeg rasta i pretpostavke da će do 2040. oni preći preko pola stanovništva, definitvno je uključena i ta vjerska dimenzija u cijelu priču oko cionizma. To više nije nacionalizam sekularne provenijencije već slobodno možemo dodati jevrejski vjerski radikalizam.
Sukob na Bliskom istoku može postati sukob većih razmjera
Neizostavno pitanje je da li ovaj sukob može preći granice Bliskog istoka, a Muhasilović je kao i većina analitičara potvrdio crni scenarij da ovo može postati sukob širih razmjera:
“Ukoliko se ovaj sukob ne stavi pod kontrolu itekako je moguć sukob širih razmjera. Hezbolah nije bio zainteresovan da se u potpunosti uključi u rat. Oni se i dalje bombarduju iz daljine. Međutim, aktivni ulazak Hezbolaha da se desio (što ne isključuje da neće) bi definitivno bio okidač za ulazak regionalnih sila (u prvom redu Irana) u početku bi to bio indirektni rat protiv Izreala, poslije bi to vjerovatno bio i direktni sukob jer bi na neki način kada bi se Izrael osjetio ugroženim počeo da koristi i mnogo jače naoružanje, te bi u konačnici uvukao i SAD u ovaj rat.
Antisemitizam u 21. Stoljeću
Za kraj nam je Muhasilović uradio demistifikaciju pojma “antisemitizam”:
“Sistematski antisemitizam kakvog poznajemo, klasični onaj koji je u jednom momentu prerastao u nacizam koji je “trpao” Jevreje u koncentracijone logore i pobio 6 miliona Jevreja, što je do tada u historiji bilo najveće stradanje Jevreja ikada je definitivno evropski produkt. Na Bliskom istoku gotovo da niste ni imali antisemitizma, s obzirom da su i Arapi sami “semiti”, vode korjene od istog naroda,i kao takav u islamskom svijetu gotovo da nije ni postojao, a posebno ne u vidu sistematskog antisemitizma. No, formiranjem Izraela vidimo da je došlo do rasta antisemitizma i u islamskom svijetu. Ono što naglašavam jeste da ovaj antisemitizam koji je prisutan u islamskom svijetu ni blizu nije opasan kao onaj na zapadu.