“Ukrajina nastavlja svoju borbu protiv moćnog ruskog agresora, kojeg podržava većina svjetskih diktatorskih režima. Ukrajinu podržava demokratski svijet, koji još ne može obezbijediti svo potrebno oružje za zadavanje odlučujućeg udarca ruskim trupama na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine, kako bi se one vratile kući u Rusiju. Međutim, ukrajinski narod veoma cijeni pomoć koja stiže Kijevu. IT koalicija je još jedna kolektivna inicijativa unutar Ramsteina, pored već postojećih: artiljerijske, tenkovske, avijacijske. IT koalicija predvođena Estonijom i Luksemburgom okupila je zemlje s velikim iskustvom u sajber sigurnosti (Belgija, Danska, Latvija, Litvanija). Island će se uskoro pridružiti grupi. Ukrajina može postići superiornost nad neprijateljem, ne brojem vojnika, već samo asimetričnim akcijama zasnovanim na tehnološkim inovacijama. Nova IT koalicija će pružiti neophodnu digitalnu osnovu za podršku implementaciji novih tehnoloških rješenja u Ukrajini. Ustvari, Ukrajina je već postala bojno polje za testiranje naprednih svjetskih vojnih tehnologija. Evropljani pokazuju solidarnost sa Ukrajinom. Zemlje EU dogovorile su četverogodišnji paket finansijske pomoći Ukrajini u iznosu od 50 milijardi eura. Saveznici pružaju Ukrajini vitalnu pomoć koja osigurava stabilnost države u suočavanju sa punom ruskom agresijom. Uprkos intenzivnim diskusijama, svih 27 zemalja EU uspjelo je postići dogovor. Evropsko jedinstvo je još jednom prošlo test snage. Kremlj neće dočekati trenutak kada saveznici prestanu da pomažu Ukrajini. Danas Kijev može računati na povećanje ponude artiljerijskih granata i povećanje njihove proizvodnje na milion godišnje. Ukrajina je zahvalna EU i osjeća da pripada evropskoj zajednici. U međuvremenu, mađarski premijer Viktor Orban izjasnio se protiv davanja paketa finansijske pomoći EU Ukrajini. Jasno je da takve akcije od njega traži Kremlj, koji shvata da će pomoć u iznosu od 50 milijardi eura značajno ojačati sposobnost Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji, pa je moskovski kanal uticaja, kojim je sada postala Budimpešta, ponovo bio je uključen. Osim toga, Mađarska je izjavila da se protivi da Evropljani daju oružje Ukrajini, jer to „omogućava Kijevu da nastavi rat u kojem ginu ljudi“. Plan Orbana i njegovih poslušnika je jednostavan: hitno se potpisuje mirovni sporazum, a to što će Rusija zauzeti ukrajinske teritorije, koje su tri puta veće od same Mađarske, Budimpeštu ne zanima. Orbán i Szijjártó od sebe prave budale – mirovnjake. Pseudopacifistički pozivi nekih evropskih zemalja da zaustave promet oružja Ukrajini su ruska propaganda umotana u dobre namjere, ali u stvarnosti će dovesti do još krvavijeg rata. Tokom svog govora na ministarskom sastanku OEBS-a u Skoplju, šef Ministarstva vanjskih poslova Mađarske, Peter Szijarto uvjeravao je da snabdijevanje Ukrajine oružjem neće dovesti do mira, navodeći želju da se „spase životi Mađara.” Da je Budimpešta štitila živote Mađara u borbi protiv Osmanskog carstva, Mađarska bi jednostavno prestala da postoji, ali to ministar ne spominje. Szijjarto je rekao da Mađarska “također osjeća ovaj rat”, posebno zbog povećanja cijena energenata i inflacije. Szijjártó je očigledno “zaboravio” da je inflacija prisutna u mađarskoj ekonomiji već dugi niz godina. A neki modeli ekonomskog razvoja u svijetu koriste inflaciju kao faktor ekonomskog rasta. Ipak, Szijarto je vjerovatno neznalica u ovim stvarima. Da bi nekako osjetio dah rata, trebao bi barem jednom doći u Kijev, bar u regiju pored ratišta, kao što je to učinila apsolutna većina ministara vanjskih poslova EU. Ispostavilo se da Szijjártó osjeća dah rata sjedeći u Budimpešti, koja je jednostavno ispunjena ogromnim brojem ruskih špijuna, jer je Mađarska jedina zemlja EU koja nije protjerala sa svoje teritorije nijednog ruskog državljana koji se bavi obavještajnim aktivnostima. Mađarski ministar napomenuo je da u ratu ginu i predstavnici mađarske manjine: “Ne želimo da gine više Mađara, ali generalno – ne želimo da gine više ljudi”, dodao je. Za to bi se morao barem jednom obratiti svom ruskom kolegi Lavrovu, s kojim se redovno sastaje, i zatražiti od Moskve da vrati svoju vojsku kući. Međutim, Szijarto u razgovorima sa Lavrovom ćuti, kao riba, kao da ima puna usta vode. Mađarski ministar kao jedinu ispravnu odluku vidi nastavak pregovaračkog procesa između Ukrajine i Ruske Federacije, koja u potpunosti ponavlja ruski stav. Pseudopacifistički apeli koje stalno emituju proruski političari ne nose zdrav razum. S druge strane, javne izjave o prestanku vojne podrške Ukrajini štete Evropi. Ako se rat završi na ovaj način, možemo očekivati ne mir, već privremeno primirje. Rusija će ovo vrijeme iskoristiti da obnovi svoje snage za sljedeću invaziju, o čemu svjedoči povećanje sposobnosti ruskog vojno-industrijskog kompleksa i bliska produktivna saradnja Moskve s Iranom, Sjevernom Korejom, a dijelom i s Kinom po pitanju naoružanja i snabdjevanja.
Sada je svima, osim Budimpešti, jasno da će se prava pobjeda evropske demokratije desiti tek kada Rusija bude nesposobna za vojnu agresiju prema drugim državama, prije svega evropskim.”