Posljednjih godina, značajan broj kancelarijskih poslova premjestio se online, zamijenivši konferencijske sale grupnim chatovima i video sastancima. Monotoni kancelarijski prostori preselili su se u naše domove. Taj prelazak donio je sve veći pritisak na radnike, postavljajući im sve više ciljeva, što je rezultiralo valom samorefleksije. Postavljena su pitanja o smislu života u okvirima kapitalističkog sistema.
Fokus je munjevito promijenio perspektivu s pitanja “Šta mogu pružiti poslodavcu?” na “Šta poslodavac treba pružiti meni?”. Je li moj rad samo sredstvo za ispunjenje kvota ili ima dublji smisao? Je li posao vrijedan svega što mu se žrtvuje, ako uopće vrijedi? Pandemija je izazvala promjenu mentaliteta, potaknula je veću brigu o dostojanstvu, mentalnom zdravlju te rezultirala masovnim otkazima zbog nezadovoljstva radnim uslovima i neravnoteže između poslovnog i ličnog života.
Postajemo svjesniji vlastitih potreba, shvaćajući da nismo tek kotačići u stroju, već da sistem, bez obzira na oblik, mora zaslužiti nas i biti prilagođen našim potrebama.
No, ova spoznaja zahtijeva razumijevanje vlastitih ciljeva, čemu nas vodi prva rečenica u ovogodišnjoj seriji Applea: “Ko si ti?” Ove tri riječi savršeno su odjeknule predstavljanjem etičkih dilema koje serija istražuje.
Prije nego krenemo dalje, malo riječi o radnji.
“Severance” je smješten u Lumon Industries, tajnovitoj korporaciji koja stoji iza revolucionarne medicinske procedure kojom razdvaja svijest svojih zaposlenika. Osobe koje pristanu na taj zahvat (poznat kao “severance procedure”) dozvoljavaju da im se ugradi čip u mozak. Taj čip aktivira se dolaskom na posao, omogućujući im radno iskustvo bez prisjećanja na privatni život, dok napuštanjem zgrade briše svaku poveznicu s radnim mjestom. Njihov um je podijeljen – sjećanja su im razdvojena – s pristupom ovisno o tome jesu li na poslu ili izvan njega.
Ovaj moralno mutan postupak stvara dva “ja” u svakoj osobi. Jedno, nazvano “Outie”, živeći izvan poslovnog svijeta, bez svijesti o tome šta radi na poslu. Drugo, nazvano “Innie”, aktivira se samo na poslu, nesvjesno izvan svakodnevnog života, posvećeno radu unutar firme. Njegov je život isključivo posao, zarađujući za vanjsku osobu, ne znajući ništa izvan svoje poslovne sfere. Ne sanja, ali osjeća posljedice sna, kao i njegov nedostatak.
U središtu priče su četiri zaposlenika Lumon Industries – Mark, Helly, Dylan i Irving – koji su svjesno pristali na ovaj postupak. Kroz prvu sezonu pratimo njihovu radnu dinamiku na “severed flooru” firme, u odjelu Macrodata Refinement. Cijelu priču promatramo iz Markove (Adam Scott) perspektive, pratimo njegovo svakodnevno iskustvo, od jutra, rutinskih obaveza, pa do aktivnosti na poslu koje obavlja njegovo “Innie” “ja”, sve do povratka u svoj depresivni dom.
Mark se već duže vrijeme odupire prihvatanju smrti svoje supruge, što duboko utječe na njegovu svakodnevicu, društveni život i (bivši) posao. Kako vrijeme prolazi, postaje sve teže potisnuti probleme i sjećanja koja neprestano objedaju njegov um. Jedini bijeg od unutarnje boli pruža mu mogućnost da barem osam sati dnevno zaboravi na tu bol i dopusti sebi da živi. No, za to je trebalo nešto snažnije i dugotrajnije, pa se odlučuje podvrgnuti proceduri “severance”, uprkos masovnoj osudi društva.
Na početku serije, Mark S. je promaknut u šefa odjela za “Macrodata Refinement” i zadužen je za orijentaciju nove zaposlenice Helly R. (Britt Lower), koja od samog početka pokazuje svoj buntovnički stav. Dok kroz Markov lik otkrivamo izblijedjeli spektar vanjskog svijeta, Helly nas upoznaje s snažnim vizualnim kontrastima unutar firme – labirint bijelo-zelenih hodnika osvijetljenih fluorescentnim svjetlima, te Orwelovske kazne za neposlušne zaposlenike. S druge strane, tu je i Irving B. (John Turturro), jedan od poslušnijih kolega, čiji lik uvodi gledaoce u mitologiju Lumon Industries, fokusiranu oko deistički idealiziranog osnivača Kiera Eagana. Dylan G. (Zach Cherry) zaokružuje kancelarijski tim kao izvor komičnog olakšanja.
Na dubljem nivou, “Severance” istražuje jedan od ideala kapitalizma. Za maksimiziranje produktivnosti, svaka firma želi radnika potpuno fokusiranog na radne zadatke, bez vanjskih smetnji ili problema. Radnik stvoren samo za posao, bez greške i potpuno posvećen. No, ako pogledamo psihološku stranu zaposlenika, to zahtijeva potpuno odricanje vlastite individualnosti u zamjenu za produktivnost, postavljanje i shvatanje sebe kao “kotača” u stroju kojem neupitno služiš. Ovo se blisko povezuje s Marxovom teorijom o otuđenju, gdje je radnik otuđen od rezultata svoga rada, slično kao što zaposlenici Lumona ne znaju svrhu svoga posla, bili oni “Outie” ili “Innie”.
Appleova serija briljantno razmatra ove teme uz argumente da čak i uz proceduru koja hirurški precizno stvara radnike čiji je cijeli život samo vezan uz firmu, maksimalna produktivnost nije moguća jer sam “Innie” ne može biti u potpunosti izoliran od svog vanjskog “Outie” identiteta.
Možemo pristupiti ovome i s druge strane. Lumon Industries koristi orvelovske metode za kontrolu neposlušnih “Innieja”, što je jedan od razloga masovne osude te kompanije. No, kažnjavanje se opravdava time da su zaposlenici dobrovoljno pristali na “severance” proceduru i time pristali na pravila i kazne, iako osoba koja je kažnjavana i osoba koja je pristala na potencijalnu kaznu nisu ista osoba, samo dijele isto tijelo.
Ovo nas dovodi do pitanja šta nas zapravo definiše kao osobu. Jesmo li definisani našim tijelom, fizičkim postojanjem i prostornom zauzetošću? Ili je osoba definisana njenim unutrašnjim osobinama, sjećanjima, sviješću i mišljenjima? Ako je odgovor na ovo drugo pitanje, “severance” procedura ne razdvaja samo poslovna i privatna sjećanja, već razdvaja i našu ličnost, ono što nas čini osobom, stvarajući teoretski dvije osobe u istom tijelu.