Hadžifejzović: Zaista je nevjerovatno koliko strana direktno i indirektno učestvuje u ovom ratu, koliko još više strana se bori za nastavak ili prekid rata. Sve te strane, desetine ih je, gosti su u našim emisijama.
Najvažniji gosti su oni koji su preživjeli sve ovo u Gazi – očevici, preživjele žrtve oni su ta prava strana, jedina, oko koje je desetine drugih strana.
U studiju, UŽIVO i ekskluzivno dr. Ahmed Šahin, pedijatar, doktor koji se nekidan vratio iz Gaze u akciji spašavanja bh. državljana i onih Palestinaca koji imaju veze sa našom zemljom. Dr. Ahmed Šehada, Palestinac, pedijatar. Završio Medicinski fakultet u Banjaluci 1995. godine. Radio, bio doktor u Gazi od 1995. godine do danas. Oženjen, ima tri kćerke i 17-godišnjeg sina Osmana koji je bolestan. Drugi sin Ali ubijen je od strane Izraelaca 2014. godine. Izraelci su 2014. za Ramazanski bajram raketirali doktorovu porodičnu kuću. Sva porodica bila je ranjena. Dr. Šahin Gazu je napustio 15. 11. a u BiH je stigao 20.11. Evakuisan je preko Bosanske ambasade, a na evakuaciju je čekao više od mjesec. Za to vrijeme bio je na istoku Gaze. Dosta članova njegove porodice poginulo je, ranjeno je a neki su ostali ispod ruševina. Selam doktore Šahin.
Dr. Shahin: Došlo je naših šest članova porodice! Sin mi je invalid! Drugi sin poginuo je 2014, imao je 17 godina! Izraelci su na prvi dan ramazanskog Bajrama bombardovali moju kuću! Kada je umro moj tata, mislio sam da je kraj svijeta, ali kada su mi ubili sina, to se ne može opisati…ostati bez djeteta…U Gazi mi je ostala familija, braća, tetke…U Gazi nema mjesta koje je pošteđeno! Kada kažu nema rata u tom dijelu, Izraelci raketiraju…Gdje god bacaju rakete, sruši se čitavo naselje! Nikog ne štede, ni djecu ni žene!
Hadžifejzović: Šta se dešava sa ranjenima?
Shahin: Ovo je peti rat u posljednjih deset godina, ali ovakav rat nikada se nije desio! To izgleda kao džehenem! Zgrade se pretvore u sendvič! Čujemo ljude ispod ruševina kako govore; molimo Vas, pomoć, a mi im ne možemo pomoži!
Hadžifejzović: Lejla, je li to palestinska narodna nošnja na tebi?
Lejla: Jeste, ovo je ručni rad!
Hadžifejzović: Kako si preživjela ovo sve u Gazi, kakve emocije?
Hadžifejzović: Koliko je tvojih prijatelja pobjeglo?
Lejla: Bio je prekinut internet, struja, voda…kad smo dobili internet saznala sam da je moja najbolja prijateljica poginula i čitava njena porodica…
Hadžifejzović: Kako ti je ovdje, Lejla?
Lejla: Sada je mnogo bolje! Ne mogu biti sretna, ali dobro je sada! Ne mogu biti sretna jer svaki čas, moje komšije ginu! Samo broj se mijenja!
Hadžifejzović: Natenjahu kaže Izrael ide do kraja, da li vi palestinci znate šta je taj kraj?
Shahin: Ja nisam političar, naučio sam iz života! Naš rat nije sa Izraelom! Amerika učestvuje u tom ratu! Šalje se kiša bombi u Gazi …najmanja šest hiljada kilograma teške bombe…Izraelci su kao rak, moraju da se šire! Mi smo navikli da nas Izraelci ubijaju i zatvaraju, tako je pedeset godina!
Hadžifejzović: Je li cilj da se Gaza isprazni?
Shahin: Kada bi sad prestao rat, ljudi nemaju gdje da žive, nemaju gdje da se vrate! Fakulteti, škole, opštine, bolnice…sve je srušeno! Samo da se čisti srušeno, trebaju godine! Američki sistem i ideaologija i kod Arapa, nije kriv narod, vlada učestvuje u tome…čuvaju svoje stolice…
Hadžifejzović: Lejla, kakav ti je plan?
Lejla: Jako je lijepo putovati, moj tata mi je govorio mi ćemo vas dovesti u BiH, u Sarajevo, to nam je bio san! Lijepo nam je ovdje, ljudi nas vole, toplog srca su nas primili, puno volim Bosnu, ali ipak ja bih se voljela vratiti za moju Gazu…da vidim moju kuću, moje drugarice, moj fakultet…
Hadžifejzović: Kako ćeš objasniti djetetu da se nemate gdje vratiti?
Shahin: Neka vjeruje da ćemo se vratiti, neću joj drugo govoriti! Hvala narodu Bosne, ali moja mala kuća u Gazi, najljepša je! I ja ću se vratiti za Gazu!
Hadžifejzović: Jeste li iz inata dole, iako znate da ćete poginuti, a toliki broj ostaje, šta je to u vama?
Shahin: Palestina je građena u krvi! Dok naše žena rađaju, Palestina će u srcu živjeti! Doći će naša prava! Izraelci dođu i izbace te iz tvoje kuće, a ti gledaš kako oni uživaju u tvom, to se ne može zaboraviti! Kako će biti mir, a ti uzimaš moju kuću! Kuća nisu zidovi, kuća su uspomene, ljubav, toplota, srce! Zgrada se može napraviti, uspomene se ne zaboravljaju, nikada! Nadamo se i imamo povjerenje da će naša Palestina se vratiti! Žena od sedamdeset godina, kada je čula da se skuplja za Gazu, rekla je donesite sve da dadne za Gazu, sve što se skupljala za svojih sedamdeset godina! Taj osjećaj se ne može opisati! Hvala Bosna!