Objasnio je da je ime skovao njegov otac i da bi se moglo prevesti kao moj hadž. Otac sina naziva svojim hadžom. Ljubav je to oca sinu. Hadžem je doživio tragediju koja je sigurno ubrzala njegov odlazak sa ovoga svijeta. Izgubio je šćer i kao u nekim teškim pjesmama, jednostavno krenuo za njom…. Bio je novinar, pjesnik, stručnjak za jezik, urednik… No, opraštam se od njega kao pjesnika, jer mislim da je u tom izražaju bio izuzetno originalan. Mislim da je ustvari priču pretvarao u pjesmu.
TEKST: Evo, šta je po Hadžemu mrtvo a šta živo:
U pjesnikovu odsustvu ništa više prisutno nije.
Sve biva pokorno jeziku gluhih satova i skritih pijetlova
Što mahat će krilima i glasom
Kao da produžuju sudbinu
Svakom od nas.
Mrtvo je samo ono što je lišeno nježnosti…
Živo je samo ono što može imati ranu…
Ali, između tih općih smutnji u rečenicama
Negdje se gubi trag i onog što bježi
I onog što uhodi mu miris i dah.