Gradonačelnik Istanbula, Ekrem Imamoglu, 2019. godine pobijedio je i u prvom i u drugom krugu izbora – postavši izborni fenomen, jer je u drugom krugu dobio 800.000 glasova više nego u prvom.
Hadžifejzović: „Koliko Istanbul ima stanovnika? Da li znate te podatke?“
Imamoglu: „Službeni podaci govore da u Istanbulu živi oko šesnaest miliona stanovnika. Prema povećanju potrošnje vode možemo pretpostaviti povećanje stanovništva. U Istanbulu postoje dva miliona iseljenika iz pogođenih zemalja, kao i veliki broj studenata. Kada zbrojimo sve podatke i ove brojke – ovdje živi preko devetnaest miliona stanovnika, skoro dvadeset.“
Hadžifejzović: „Kako vodite te ljude? Kako finansirate sve te projekte? Kako je biti na čelu tolikog broja ljudi i takvog megagrada?“
Imamoglu: „U Istanbulu svi snose svoju odgovornost, između ostalog i Ured gradonačelnika. Postoji i guvernerat koji se bavi određenim gradskim pitanjima. Postoje i 34 podopštine u Istanbulu i one imaju izborno izabrane načelnike. Zapravo, svi upravljamo gradom – solidarni smo. Prisutna je jaka gradska demokratija.“
Hadžifejzović: „To je ogroman posao! Koliko je ljudi u Vašem timu? Koliko je ljudi unutra, u Vašem kabinetu? Koliko je u administraciji?“
Imamoglu: „Postoji 90.000 hiljada zaposlenih u Uredu gradonačelnika Istanbula. U našoj skupštini, među našim zaposlenim, postoji veliki broj ljudi koji su porijeklom iz drugih zemlja jer je Istanbul stari grad, odnosno civilizacijska kolijevka. Postoji veliki broj ljudi koji su se odselili s Balkana. U Istanbulu se narod Balkana grupisao.“
Hadžifejzović: „Koliki je budžet grada Istanbula?“
Imamoglu: „Istanbul ima jedan konsolidirani i struktuirani budžet jedne institucije, velike institucije kao što je grad Istanbul. Ovdje postoji 36 preduzeća. Imamo oko šesnaest milijardi eura budžeta otprilike.“
Hadžifejzović: „Šesnaest milijardi? Imate svoje pekare, imate svoje objekte koje izdajete, imate svoje restorane…“
Imamoglu: „Naša preduzeća ne rade za profit. Postoje preduzeća koja rade za komercijalne svrhe. Prvenstveno služe stanovništvu. Imamo aktivna preduzeća, kao što je fabrika hljeba, koja dnevno proizvede dva miliona peciva. Postoje i druga preduzeća, čija je namjena da budu na usluzi narodu.“
Hadžifejzović: „Dakle, imate projekte kojima želite nahraniti svaku porodicu, svako dijete, koje nema novca… Da školujete djecu koja dolaze u Istanbul, da im pravite studentske domove, hotele… Kako je to uopšte moguće napraviti? Zašto to radite?“
Imamoglu: „Odgovornost za to snosi centralna administracija u Republici Turskoj. U direktnom smo kontaktu s narodom; osjećamo odgovornost. Prednjačimo kad je riječ o pomoći. Podijelili smo mlijeko hiljadama djece u Istanbulu; majke koje imaju djecu do četiri godine imaju besplatan prijevoz tokom obilaska Istanbula. Napravili smo studentske domove. Nekada nisu postojale stipendije, ali mi danas stipendiramo 100.000 studenata. Razlog zašto pomažemo: svjetska ekonomska kriza – tako se borimo s neimaštinom i trudimo se ne zaboraviti ljude.“
Hadžifejzović: „Pravite brzu željeznicu – želite spojiti dvije obale, Aziju, dva kontinenta. Možete to napraviti? Hoćete li uspjeti to riješiti?“
Imamoglu: „Istanbul ima veliki broj metrolinija i postoji jedan mali zastoj. Neke ćemo linije otvoriti u naredna dva-tri mjeseca. Istanbul želi da do 2027. ima veliki broj metrolinija, jer ne možemo drugačije riješiti problem javnog prijevoza. Smanjili smo broj vozila, a povećali broj željezničkih linija. Otvorili smo pet i otvorit ćemo još pet novih linija. Njima ćemo povezati Istanbul do Bejliktozu oblasti. Za pedeset minuta moći će se preći 76 km – dakle, to je ekspres-linija.“
Hadžifejzović: „Često govorite o klimatskim promjenama. Zašto ste Vi toliko zabrinuti i da li pravite neki projekt?“
Imamoglu: „Što se tiče klimatskih promjena, ovo je pitanje koje se tiče cijelog svijeta. Mislim da ovo pitanje nema granica. Trudimo se upravljati prirodnim resursima na pravi način. Pokrenuli smo najveći objekt za preradu otpada u Evropi – tako ćemo očuvati prirodne resurse. Moramo investirati u održivu energiju i u resurse koji su nam potrebni za preživljavanje. Važne su zelene površine, voda, snabdijevanje vodom…“
Hadžifejzović: „Često govorite o izraelsko-palestinskom ratu. Šta mislite o tome?“
Imamoglu: „Istanbul se geografski nalazi na važnom području – u centru svih zbivanja. Svi želimo mir; važno je da ljudi u svijetu žive u miru. To je bila i filozofija Kemala Ataturka: mir u domovini zavisi od mira u svijetu. Niko u 21. stoljeću ne želi živjeti u ratu. Prvo se desila pandemija, pa rat između Rusije i Ukrajine, a sad i između Izraela i Palestine. Izrael je napao Gazu – to nije pravedno. UN treba riješiti ovo mirovnom komunikacijom. U Gazi umiru djeca, stariji, žene – to je tragična strana ratova. Neovisno gdje se rat dešava – ne mogu biti ravnodušan. Gaza nam je odgovornost!“
Hadžifejzović: „Zašto Turska ne ulaže u proizvodnju, u Bosnu i Hercegovinu? Zašto su ta ulaganja veća u Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu? Imate li Vi mogućnost da učinite nešto po tom pitanju?“
Imamoglu: „U vanjskoj trgovini najveći utjecaj ima naša trenutna vlada. Mi smo kao općina; trudimo se oformiti prostor za investicije. Mene, kao gradonačelnika, veoma interesuje BiH. U dobrim sam odnosima sa gradonačelnicom Benjaminom Karić. Radimo na umrežavanju balkanskih gradova i dosad je umreženo njih preko šezdeset. Volim Sarajevo; važni su mi Bošnjaci – imamo zajedničku historiju. Porazgovarat ću s gradonačelnicom Karić, kako bismo zajednički radili na rješavanju problema, odnosno kako bismo bolje sarađivali.“
Hadžifejzović: „U Turskoj, po procjenama, živi između pet i devet miliona Bošnjaka. Kakve su vaše relacije sa Bošnjacima i kakav je njihov odnos prema vama?“
Imamoglu: „Mi smo u veoma dobrim odnosima sa našim sunarodnjacima Bošnjacima, koji žive u Turskoj i Istanbulu. Postoje mnoga udruženja koja aktivno rade u Istanbulu, vrlo aktivna u ekonomiji u Istanbulu. Naročito se ističu ljudi sa Balkana u vezi s trgovinom. U dobrim sam odnosima sa poslovnim ljudima iz BiH. Ponosan sam na to!“