Hadžifejzović: „Otišao je Momo Dragićević. Momo je bio najozbiljnija faca u tom malom svijetu duhovitih, sarkastičnih osoba koje često nazivamo prosto i pogrešno i samo – humoristi.
Da, ne sjećam se da se taj superduhoviti cinik nasmijao. Priča nam, svi se smijemo – on kao mermer, granit sa onim licem čovjeka koji se čudi da je smiješno nama ono što je ozbiljno njemu.
Radio na radiju. Nastupao na televiziji – rijetko. Nijedan jedini snimak na YouTubeu njegov nema, a bio u ovom studiju zadnji put 8. juna 2018. Ni tog snimka nema ni u našem arhivu. Samo tog dana uopšte nemamo u arhivu. Kao da ga je Momo, u šali, izbrisao otamo – odozgo… naći ćemo i emitovati.
Ispraćaju ga mediji sa: pisac aforizama, humorista, satiričar i novinar. Da, ali i više… ne piše da je on sa legendarnim Rudijem Alvađom i Rejhanom Demirdžićem kreirao likove ‘Momo i Uzeir’… Cik-cak – ko se sjeća…
Ispraćamo ga njegovim aforizmima, vječnim, važećim za svako doba, sistem i sve ljude:
- Oni koji sjede gledaju s visine one koji stoje.
- U besklasnom društvu deklasirali smo radničku klasu.
- Nema više malih bogova – porasli su.
- Imamo dvije mogućnosti: da izgubimo pamet zbog ovakve države ili da izgubimo državu zbog ovakve pameti…
Da, opet lično: od prvog dana mog dolaska na Radio ‘Sarajevo’, bit će ove godine 42, svake godine pazio me kao svoje sinove što je – Ognjena i Bojana. Sada je sa Bojanom, vjerujem, na boljem svijetu.”