Hadžifejzović: „Nema novinara kojeg Dodik nije napao ili optužio. Na mene je lagao – čak ni njegov RAK nije mogao odbraniti tu laž. Šta Dodik radi medijima? Direktno sam napada. Direktno, vrlo pogano napada novinare, a specijalitet su mu – novinarke.
Direktno, preko RAK-a osuđuje i presuđuje. Donosi Zakon o kleveti prvenstveno zbog novinara. U medijskom je biznisu – ima svoje medije, dokazuje mu se kako.
RTRS, entitetski javni servis, pod njegovom je kontrolom. I ako mislite da je to previše i sve – niste u pravu.
Dodik je trenutno u akciji uništavanja, zatvaranja agencije Audience Measurment. U prijevodu: bukvalno, naziv agencije je mjerenje publike. Ta agencija mjeri gledanost svake TV-stanice u BiH. Ima licencu jedne od najvećih svjetskih agencija – Nilsen.
Dodik to radi preko Državne agencije za mjeriteljstvo BiH. Nezakonito donosi zakone, zamislite – državne zakone – da bi ugasio jedinu agenciju za mjerenje gledanosti. Kolač je sladak, velik, lijep – četrdeset miliona maraka godišnje.
FACE je posljednja televizija koja bi trebalo da brani agenciju koju Dodik zatvara. Zašto? Zato što, po njihovim mjerenjima ovu televiziju, ovaj dnevnik niko živ ne gleda. Godinama, više od deceniju niko od vas nikada nije pogledao ni minutu ove televizije i ove emisije. Vi ste, po Nilsenu, nula… pa zarez, pa nula.
Nešto smo odjednom skočili prije nekoliko mjeseci, kada su se u agenciji tehnički bolje opremili. No, bez obzira na nas – mi samo želimo da se istraživanje gledanosti postavi po svjetskim standardima – gašenje agencije bila bi posljednja i odlučujuća pobjeda Dodika. Dakle, nije u pitanju samo cenzura, kontrola medija već i novac – najmanje četrdeset miliona maraka godišnje koji će ići onim televizijama koje bukvalno, doslovce emituju samo jednu emisiju – Dodik show.
Doduše, po tom kriteriju – ko koliko prenosi Dodika, mi bismo trebalo da budemo prvi na listi gledanosti Dodika. Najviše mi o njemu. Ne znam šta mu smeta u tome što je najgledaniji kod nas… Malo li mu je?“