Hadžifejzović: „Druga udarna vijest iz naše emisije prošle sedmice bila je nova rezolucija BiH u Skupštini UN-a. Nije bilo jasno kako o toj rezoluciji nešto zna Beograd, a ništa Sarajevo. I ova tema je postala aktuelna tek jučer… Sada je jasnije šta se dešava: rezoluciju, odavno, predlaže Institut za istraživanje genocida Kanada, a proces pred UN-om vodi ambasador BiH u UN-u.
Emir Ramić predlaže, Zlatko Lagumdžija podnosi. Paradoks: Beograd zna, Sarajevo ne; Ministarstvo vanjskih poslova šuti do danas – Predsjedništvo i od danas. Konaković je za rezoluciju, a Duraković, Srebrenica, pita se: Šta će to BiH sada?
Sada znamo i srž rezolucije – IGK traži od UN-a da se 11. jula proglasi Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U Generalnoj skupštini UN-a nema veta, tako da većina država usvaja rezoluciju.
Zašto ova rezolucija sada, u tajnosti i odjednom? Ako je to lična ambicija, projekt ambasadora Lagumdžije, da bi dokazao da nešto radi u UN-u, a do sada ništa nije uradio, onda to nije to. Ako je rezolucija tajni projekt bosanskih – kojih? – stranaka, onda je to ipak trebalo da ide javno, i medijski i diplomatski – pravda se traži na sav glas. Nema potrebe za potiho.
No, ma kakva formulacija, naslov rezolucije bio – sjećanje, Međunarodni dan obilježavanja genocida – jedno je sigurno: usvajanje te rezolucije je mnogo, vrlo, iznad simbolike Dana sjećanja. To će biti nova bitka, diplomatska, politička između Srbije i BiH.
I opet – kako Beograd saznaje prije Sarajeva, a Sarajevo od Beograda? Sarajevo u New Yorku ima ambasadora, a nema obavještajca? Beograd u New Yorku ima i ambasadora i obavještajca? Ili bosanski obavještajac u New Yorku spava? …a ambasador šuti… Ko zna – možda i on ne zna.“