Hadžifejzović: “Na koga sumnjaš?”
Blagojević: “Moje sumnje su podijeljene! Postoje dvije šanse: da je dijete umrlo ili da je prodato! Ostanete mirni, jer ne znate šta da mislite! Nikad nisam vidjela tijelo svog djeteta! Bolnica je sahranila! Sve informacije dobila sam u hodu! U problemu smo; nemamo tijelo djeteta, nemamo dijete živo! Institucije su se oglušile!”
Hadžifejzović: “Imaš li nadu da je dijete živo?”
Blagojević: “Podijeljeno je! Teško mi je prihvatiti novost da mi neko kaže dijete vam je živo! To bi mi bio pozitivan šok! Dok moj mozak prihvata činjenicu da je dijete umrlo, zanima me samo gdje mi je… gdje je tijelo mog djeteta! Pomislila sam da nešto nije OK sa mnom kad sam došla na groblje! Nikad mi nije probuđen osjećaj da je moje dijete tu sahranjeno! Dolazila sam isprazno; nisam bila emotivno razorena! Osjetila sam da to nije ta priča! Na kraju se ispostavilo da dijete nije ni u jednom ni u drugom grobu!”
Hadžifejzović: “Šta je pronađeno u jednom dječijem grobu, a šta u drugom?”
Blagojević: “Neko je dobijao djecu u vrećama za smeće… Mi smo našli drveni okvir i to nešto… kažem to nešto jer dijete nije sahranjeno u cjelini, nego tu su komadi nečega u kartonskoj kutiji! Pronađene su četiri kosti! U drugom uglu je plastična flaša od Coca-Cole i tu je parafin u kojeg su ubacili posteljicu, a preko koje je nabačena rukavica!”
Cijelu šokantnu priču Sarine majke, Aleksandre Blagojević, pogledajte u videoprilogu.