Hadžifejzović se oprostio od Veljka Bulajića: Mangup, svjetski, a naš! Umalo Oskarovac!

Hadžifejzović: “’Remake’, ‘Grbavica’ – filmovi koji i nisu imali pretenziju da sveobuhvate sva zbivanja u ratu – sjajni su i nagrađeni, ali se još niko nije usudio da snimi film o herojstvu grada i građana. Pokušao je to, odmah nakon rata, Veljko Bulajić – jedan od najvećih magova svjetskih, režiser poznat upravo po tome – filmovima, megaprojektima, epovima… Bulajić je umro u Zagrebu, a za Sarajevo ga veže djetinjstvo, za Bosnu ratni, partizanski filmovi, premijere pred Titom, snimanja filmova… Bulajić je rođen na granici – u čudnom  mjestu, Vilusi, u Crnoj Gori, a na samoj granici sa Hercegovinom. Tu su se rodili: guverner ‘Banke Jugoslavije’, ambasadori, predsjednik Ustavnog suda Jugoslavije, pukovnici JNA… Taj mađioničar je pokušao da snimi film o Sarajevu. Bio sam direktni svjedok tog pokušaja. U scenariju o ratu 1992–1995. značajno mjesto je imala i ova emisija – tada ‘Dnevnik’ TVBiH. Bulajić je u scenariju koristio stvarne događaje – rat uživo u ovoj emisiji – objavu rata, otmicu Izetbegovića, masakre, političke pregovore – kako bi podržao, dokazao da je istinita filmska priča koja u mnogim segmentima jednostavno i mora biti fikcija, mašta, simbolika… Par godina sam intenzivno – i ne samo ja – probrani  novinari, kulturni javni  radnici, umjetnici, književnici – sarađivao, razgovarao sa Bulajićem… Sjajan čovjek. Jednostavan. Otvoren. Velik. Skroman u svemu – osim u parama… Megaprojekt o Sarajevu je tražio i megapare. Bulajić se usudio da Tita nagovori da se Titov lik izbaci iz filma ‘Neretva’. To isto je, čak diskretnije, uradio sa Izetbegovićem – da ne bude u filmu. U filmovima su obojica – Tito i Alija – negdje iza kamere, u simbolici, nekoj komandi, dijalogu, ali u kadru – ne. Film ‘Sarajevo’, nažalost, nikada nije snimljen… Sa Bulajićem sam išao u Veneciju, na filmski festival, ’98. godine. Cilj je bio predstaviti projekt svjetskim produkcijama i bogatim producentima… Bilo je sjajnih dogovora, ali je prvo i prvi novac trebalo da uplati država BiH ili šta je tada bilo od države – Sarajevo… Milion i po maraka, koliko je Alija direktno odvojio od države, otišlo je  na takozvanu pretprodukciju, pripremu.. I to je to… Politika, bez ikakvog osjećaja za snagu umjetnosti, jednostavno je mrcvarila projekt dok Bulajić nije odustao… Bulajić je bio režimski, državni režiser – i on to nije krio, dapače. Bulajić je bio veliki, svjetski režiser, ujedno i sam producent, organizator, lobista, tragač za novcem… Sve je bio u svojim filmovima. Jedini jugoslavenski režiser nominovan za Oskara. Jedini kojem je Pikaso lično nacrtao plakat za film ‘Neretva’; jedini koji je Titu rekao ne, a uzeo mu pare; jedini koji je Orsonu Velsu rekao kako da od Tita uzme još para… Mangup, u najboljem smislu te riječi. Bulajić je vodio teške ratove sa režiserima – mladima, koji su mu nastupali kao konkurencija. Bez dileme je ulazio u sukobe s njima, branio Sarajevo, BiH. I osvetio im se, kao da je režirao i svoj život. Živio je gotovo sto godina. Na 6. April, Dan Grada Sarajeva, ne emitujemo film / ep o gradu Sarajevu.”