Hadžifejzović:“Nema tijela. Čim nema tijela ima bezbroj špekulacija, teorija zavjere. Zanimljivo, neki mediji u Srbiji-portali su diskretno, na početku drame, naglasili da su ubice-ili jedan-na saslušanju govorili vlaškim jezikom, da nije htio da govori srpskim. Šta je ta informacija značila? Zašto je to istaknuto? Nakon šutnje, opet objašnjenje: mediji, portali pišu, citiramo: “Zlot i Luke su, pored svega, i sela u kojima se veliki broj stanovnika izjašnjava kao Vlasi.” Psiholog Željko Mašović za taj kraj Srbije kaže: “Tamo preovladavaju “komšijske” grupe. Tu svako svakoga čuva. Međusobno se dobro čuvaju. To je zato što kada osjećaš da vas je malo, onda se okrećeš sam prema sebi. I zarad neke sigurnosti i stabilnosti gledaš da taj tvoj mali raj, koji si uredio, niko ne dira.” Ali, pitanje je koliko je to raj, a koliko je pakao – vrlo je upitno zašto mediji i stručnjaci potežu etničko pitanje- ko je ko. Zar svako dijete nije samo dijete?
Tijelu Danke Ilić ni traga! Bezbroj špekulacija i teorija zavjere! Policija traga, osumnjičeni šute!
Šta je politika a šta ubistvo, šta nestanak male Danke u Boru?
Hadžifejzović: „Ima li važnije temme od života djeteta? Smrt ili šta, male Danke u Boru, u Srbiji i dalje enigma.“