Fahrudin Kučuk: „Drugog maja na Grbavici su mi ubili petogodišnju kćerku! Mnogi dani u godini se obilježavaju za razne stvari, kad je vrijeme maja, teško je meni, a teško je i svakome od onih kojima su u tom prokletom ratu ubijeni najmiliji! Teško pričam o tom osjećaju! To je moje lično! Kolektivna priča je za trenutak kad vas neko sluša i razumije, mi ostajemo s onim što jest! Svake godine mi je sve teže! Mjerim koliko bi imala godina, šta bi bila…Sjeo bih sa ubicom, popio kafu i pitao ga zašto je to uradio! Žrtve se spominju samo na dane obilježavanja, sve je formalno! Vremenom sam postajao sve prazniji unutar sebe, bio sam nezadovoljan! Fali mi kćerka, da je gledam kako odrasta, da radim sve što radi jedan roditelj! Po završetku rata sam tražio sebe! Danas radim ono što je najbolje za mene, radim sa djecom, pišem knjige za djecu! Jedino je to što kao otac mogu da radim, da ovim i budućim generacijama obojim život u neke ljepše tonove! Mi se obični smrtnici ne pitamo za ovo što se globalno dešava! Znate koji je to vrisak koji se lomi gore u svemiru! Pogledajte Gazu! Moramo zaštiti buduće generacije da budu dovoljno mudri i pametni! Pametni ljudi sjedaju i razgovaraju i tako riješe problem! Igranje iznad Boga je nešto najgore što može biti u ljudskim glavama! Ovo što počinje mirisati na nešto što se desilo ‘92 bilo, nisam prorok, ali to neće biti! Previše je blizu bilo! Ne mrzim nikoga! Ne smijemo mrziti! Nije lijepo da tako odgajamo djecu! Usijanim glavama se ne može ništa poručiti, nevjerovatni su ljudi kojima tri puta izrečena laž, izgovorena četvrti put, postaje istina! Moraju znati da ne mogu i ne smiju davati izjave koje uznemiruju narod! Nismo djeca da govorimo vrati moje sličice!
Nije narod napisano slovo grafitnom olovkom i vi uzmete gumicu i izbrišete! Nije bitno čije je slovo starije, dovoljno je da znamo pisati i govoriti, a naš govor bi trebao biti govor ljubavi, empatije…puno ljudi govori imamo prijatelje, a ustvari nemamo! Nigdje ni na jednoj granati ne piše ime! Nek dobro razmisle! Sijati loše, a misliti da će roditi žito, to baš nije tako! Sve se vrati kao bumerang! Sve počiva na kriminalnom dešavanju i bogaćenju! Ako uđemo u situaciju da se stvari poredaju pravno oni padaju i moraju odgovarati!“