Jedno pitanje za početak – jel bi bilo krajnje neprimjereno da Pernaru i ostatku aktera hrvatske verzije Igre prijestolja pošaljem svoju knjigu #PREKID? Realno, u knjizi piše da ju mogu čitat i ljudi koji prolaze kroz prekid poslovnog odnosa, možda bi bila lijepa gesta, štajaznam. A opet, možda se i taj prekid može izliječit C vitaminom.
Je li ovo besramna promocija moje knjige #PREKID koja je idealno ljetno štivo za plažu?
Malo da.
Čudno mi je to da imam knjigu za promovirat.
“Pa kad danas svatko može napisat knjigu” – hvala vam gospođo Vlasta što ste svratilA, sad brzo idite provjerit jeste li osvojli klompe na nagradnoj igri na Fejsu. Ili flastere, ne znam za što ste se sve prijavili.
Neki dan je bila sedma godišnjica mojeg pisanja kolumne, to mi je isto čudno.
Da mi je netko u sedmom razredu rekao da ću svaki tjedan pisat malo bezobrazniju verziju zadaćnice i da će se ono što pišem čitat na plaži, ne bi mu vjerovala.
Ne BIH mu vjerovala, tako je gospođo Vlasta, javite nam jeste li osvojilA klompe, nemojte zaboravit.
Nego, neki dan sam pronašla svoju sliku iz šestog razreda. Potresna je – točno onakva kakva treba bit.
Ništa bolje nije ni sa šesnaest.
Kosa mi izgleda kao metla sa sniženja, svaka obrva ima vlastitu nacionalnost (nijedna nije Srpkinja, za slučaj da me netko želi udarit u obrvu, nikad ne znaš) i evo ih, ove traperice koje kad padne kiša budu mokre do koljena.
(E i vidi u koferu, ovo što izgleda kao prometna, ali nije nego je zdravstvena knjižica iz prošlosti).
I super su mi obje slike – drago mi je da na njima izgledam kao dijete koje nema pojma jer jesam dijete koje nema pojma.
Prije par mjeseci mi je na Facebooku iskočila objava jednog tate.
Kćer mu je slavila 16. rođendan pa je objavio jednu njenu noviju sliku, da se pohvali.
Lijepo mi je to kad se roditelji pohvale svojom djecom i kažu koliko su ponosni. Zašto ne?
“Moj anđeo polako odrasta” – tako je nekako zvučao opis slike, a na slici…
Tražim riječ zbog koje se ljudi neće uvrijedit, ali ne mogu ne reć ovu koja slijedi… prepička.
“Prepička” je, gospođo Vlasta – žao nam je što ipak niste osvojili klompe, sigurno je namješteno, sve je uvijek namješteno PROTIV VAS – izraz koji opisuje zgodnu, lijepu i vrlo seksi ženu koja je svjesna svog seksepila.
Zamislite Sofiju Vergaru ili nekog drugog tko se ne boji igrati sa svojom senzualnom prirodom. E, to je prepička.
“Kako možeš to reć za 16-godišnjakinju?” – mogu, jer je na to išla kad se slikala.
Vruće hlačice, bijeli, polu-prozirni topić iz kojeg nestašno vire rubovi crnog push-up grudnjaka, sise nategnute do clavicule (latinski izraz za ključnu kost, da budemo fini i stručni za gospođu Vlastu) – nagnula se pred ogledalo, napućila usta i opalila senzualni selfie.
Dakle, nije htjela da prva pomisao na sliku bude Sokrat ili riječ čednost.
Što je ok, ne moraš to htjet, ali kad sam ja bila mala, takvu sliku da si i išao napravit, morao bi ju skrivat od roditelja do kraja života.
Da sam se ja tako nagnula, nategnula sise i uslikala se, mama bi mi rekla da će me sljedeći put poslat u internat – jesu i vas tako plašili kao klince?
A ovu curu je čak šerao vlastiti tata.
“Vidi mog anđela” – vidim joj SVE, da.
Ne znam, možda sam ja zatucana, konzervativna baba, ali malo su mi prošli trnci kroz columnu vertebralis (kroz kralježnicu, gospođo Vlasta).
On to vjerojatno ne vidi, ali šerao je sliku svoje kćeri u seksi pozi i čudno mi je.
Čudno mi je postavit i sljedeće pitanje ali hoću svejedno – kad su curice postale seksi?
Vidiš šta su dvostruki standardi – kad ja ovo kažem, nije tako strašno, a da to kaže neki tamo, nazovimo ga sasvim nasumično Josip, bilo bi neprimjereno.
Ali (isfuranu) šalu na stranu – kad su curice postale seksi?
Gledam malo maturantice ovih dana – to su sve odrasle žene koje sve rjeđe izgledaju kao klinke od 18, a sve češće kao 40-godišnjakinje koje se dobro drže.
Kim Kardashian haljine, tuđa kosa, tuđe obrve, tuđe trepavice, konture do Karlovca, štikle do Burj Khalife – i sve super, izgledaju lijepo, ali izgledaju i seksi, namjerno seksi i čudno mi je to.
Mi smo na maturalnoj izgledali onak – kao djeca koja su se uvukla u svečane stvari koje im nezgrapno stoje.
Danas (čini mi se) SVE cure prije maturalne idu na profesionalno šminkanje.
Kod nas je možda išla jedna, ali samo možda.
Ostale smo se našminkale onako kako se većina ljudi šminka s 18 – krivo kao i svaki dan, ali posebna je prigoda pa je krivo sa šljokicama.
I nije da mi smeta što su današnje cure našminkane kao što je našminkana Beyonce – dapače, samo mi je čudno.
Čudno mi je kad vidim i da su curice u osnovnoj konturirane, a jesu.
Sedmi razred, ima bronzer, highlighter i smeđi flomić za jagodice.
Ja sam u sedmom razredu od šminke imala mamin puder koji nisam smjela koristit (ali svejedno jesam iako je 3 nijanse tamniji od mene), posušenu maskaru i Constance Caroll ruž s placa u nijansi jezivi sedef. Koštao je 10 kuna i smrdio je jer je bio star.
U drugom polugodištu sedmog sam smjela kupit paletu sjenila – 4 nijanse rozo-ljubičaste, od kojih je jedna bila sa šljokicama.
I normalno da nisam znala kako se nanose, pa sam onim štapićem sa spužvicom koja je stalno padala nanijela sve četiri nijanse, jednu na drugu, dok se sve nije spojilo u jedan prekrasni, zakoreni biskvit na oku.
Malo maskare i to je to, spremna sam za školu u kojoj ću cijeli dan izgledat kao prištava šljokica.
Pramenove prije srednje nisam smjela ni spomenut (tad su se još radili na kapu).
Prije par mjeseci sam bila u jednom frizerskom salonu i ušla je neka mama s dvije kćeri.
Mlađa ima tipa 15 i želi ekstenzije.
Duge, plave, do guzice.
Bahata je prema mami i prema frizerki, jbg, klinci su glupi.
Ne izgledaju pretjerano dobrostojeće – izgledaju kao normalna, prosječna obitelj koja ima kredit i ne može poslat torbice u spa resort. (Ni sebe).
Mamin mobitel je cijeli u popucanom ekranu, maloj se ruksak linja, uglavnom vidiš da se ne kupaju u novcu.
“To će vam biti negdje 100 ekstenzija” – kaže frizerka i mala naglašava da želi jaaaako gusto, dakle može i više.
“Cijena je 7500 kuna” – kaže i ja se malo zagrcnem vodom koju su mi donijeli.
SEDAM I POL TISUĆA KUNA za frizuru srednjoškolske djevojčice.
Znaš šta bi meni mama napravila da sam rekla da želim frizuru od 7 i pol tisuća kuna?
Doslovno bi me spakirala u taj internat o kojem je uvijek pričala.
“Ok” – kaže mama u salonu i OP, na 36 rata, mala već dogovara termin.
Soma eura kose, plus održavanje, naravno, a mala čak nije ni sretna nego je samo “ok ajmo sad ić već jednom.”
Jesam ja luda ili to nije normalno?
Za neke stvari mi je drago da su se modernizirale – tipa, drago mi je da se cure danas znaju bolje našminkat nego što smo se mi znali i da više nitko nikad ne mora nosit grudnjak s prozirnim naramenicama koji se “ne vidi” na maturalnu – ali ovo s kosom od soma eura mi je čudno.
Malo bolesno.
Nekak mi se čini da čovjek u životu treba imat te neke faze kad izgleda glupo jer je dijete koje ne zna stvari.
Mislim, svi smo mi isto htjeli izgledat kao Beyonce i J.Lo i tko je već tad bio popularan, Blumchen, ali znali smo da bi nam mama rekla NE MOŽE.
Šta imaš ti izgledat seksi sa 16, idi piši zadaću.
I hvala Bogu da je bilo tako.
Meni ne bi bilo ugodno da mogu uzet svoje slike iz srednje i reć “jeeebote vidi kak sam bila seksi!”
Ili da mi tata šera senzualnu sliku na Fejs, da svi njegovi prijatelji vide kakvog anđela (mijauuuuuuu) ima.
Čudno mi je.
Ne znam.
Možda sam konzervativna baba koja je izgubila osjećaj za stvarnost i ulazim u godine u kojima ti postaje prirodno govorit “to u moje vrijeme nije bilo tako.”
Možda sam ta baba.
Mislim da nisam, mislim da su u moje vrijeme curice stvarno izgledale kao curice, a danas je sve normalnije da izgledaju seksi.
Ne znam, možda mi se čini.
Možda sam baba.
Možda sam zapravo JA gospođa Vlasta.
Idem provjerit jesam li osvojila klompe.
Srbačan pozdrav (tipfeler, nadam se da nitko nije udario šakom u ekran).