Dio političara i medija iz RS-a se, s ciljem negiranja genocida, posebno angažovao na ime žrtve Jusufa Smajlovića s obzirom na to da postoji i živa osoba s istim imenom. Neistine su išle toliko daleko da su tvrdili i da je uklonjen nišan s imenom ove žrtve, što je notorna laž.
Nakon sjednice Vlade RS-a u Srebrenici, u sramotnom obraćanju premijer RS-a Radovan Višković je mahao spiskom i kazao kako “vozač načelnika Općine Srebrenica živi pored svog spomenika u Potočarima. Čovjek je živ. Vozio je načelnika iz reda bošnjačkog naroda, a upisana je i njegova fotografija u Potočarima”.
Ovoj skandaloznoj tvrdnji se nakon toga pridružila i Alternativna televizija iz Banje Luke, koja je objavila fotografije za koje je tvrdila da pokazuju kako su iz mezarja ukinuti nišani s imenom Jusufa Smajlovića.
Naravno, nijedna od ove dvije tvrdnje nije bila istinita, a u analizi Raskrinkavanja su te laži i razotkrivene.
Direktor Memorijalnog centra “Srebrenica”, Emir Suljagić, kazao je da iz Potočara nikada nije uklonjen nijedan nišan, naglasivši da bi takav postupak bio krivično djelo.
Na spisku žrtava genocida u Srebrenici nalazi se 111 osoba koje se prezivaju Smajlović, od kojih se dvojica zovu Jusuf. Ime oca jednog od njih, igrom slučaja, jeste Osman, kao i ime oca Jusufa Smajlovića, koji je živ i koji je radio kao vozač za načelnika Srebrenice.
Prema podacima sa stranice Memorijalnog centra “Srebrenica”, Jusuf (Osmana) Smajlović iz mjesta Soce u Srebrenici rođen je 1954. godine. Ukopan je na parceli M01, u 82. redu, na grobnom mjestu 35. Na ovoj veb-stranici dostupna je i fotografija njegovog nišana, odnosno nadgrobnog spomenika.
U Potočarima je ukopan 2003. godine zajedno s bratom Omerom Smajlovićem. U narednim godinama u Potočarima su ukopani i njegovi sinovi Fahrudin i Samedin, kao i otac Osman.
Kćerka Omera Smajlovića, dakle nećakinja Jusufa Smajlovića, Esnefa Smajlović-Muhić, autorica knjiga “Život prije i poslije Srebrenice” i “Majka Hatidža”, 2022. godine govorila je o ubistvima članova svoje porodice za novinsku agenciju Anadolija.
“U genocidu je ubijen moj dedo Osman, njegovi sinovi Omer i Jusuf, unuci Samedin i Fahrudin, dedina braća Atif i Abid, dedini bratići Mešan, Smajo, Halid, Mustafa, Senahid, dedini amidžići, sestrići, moje daidže, daidžići, tetići i tako redom… Moj babo Omer pronađen je na području Jelaha, općina Bratunac. Ukopan je u septembru 2003. godine u trećoj po redu dženazi. Najstarije sam dijete u svojoj porodici Smajlović, od oca Omera i majke Šahe. Najstarije sam unuče dede Osmana i nene Đule. Nažalost, nijedno od njih nije među živima, ali su ostavili neizbrisiv trag i divna sjećanja koja me vežu za moje djetinjstvo”, ispričala je Smajlović-Muhić.
BHRT je 10. jula 2024. godine emitovao prilog o ubijenom Jusufu Smajloviću i njegovoj porodici. U prilogu, koji je dostupan i online, mogu se vidjeti fotografije Jusufa i njegovih sinova, koji su imali petnaest i osamnaest godina kada su ubijeni.
Dakle, političari iz RS-a, ali i mediji uporno i pored više dokaza koji jasno pokazuju da govore neistinu, tvrde da je ubijeni Jusuf Smajlović živ, iako se radi o dvjema različitim osobama sa istim imenom oca.
Jusuf Smajlović, bivši vozač načelnika Srebrenice, čak je i dao izjavu za ATV u kojoj je objasnio kako se radi o drugoj osobi, čiji se otac zvao isto kao i njegov.
“Ono se radi o Jusufu Smajloviću. Bio je Jusuf Smajlović, isto sin Osmana, ali mjesna zajednica gore bila je Felari (ili nešto sl). Sve podatke imamo iste, samo ne znam kad je on rođen”, rekao je Jusuf Smajlović za ATV.
Na ovu priču je reagovao i direktor Memorijalnog centra “Srebrenica”, Emir Suljagić, uz kratak komentar: “Ovakve su im sve ‘istine’.”