Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
“19. septembar o.g. tokom govora u okviru 20. sastanka Jaltinske evropske strategije (YES), ministar vanjskih poslova Poljske Radoslaw Sikorski predložio je da se Krim prenese pod mandat UN-a na 20 godina kako bi se pripremio “fer referendum”. U međuvremenu, zvanični Kijev polazi od činjenice da teritorijalni integritet Ukrajine nikada nije bio i ne može biti predmet rasprave ili kompromisa. Krim je sastavni dio Ukrajine, što je zapisano u Ustavu države i odgovara važećem međunarodnom zakonodavstvu. Medžlis krimskotatarskog naroda ocijenio je neprihvatljivim i ciničnim izjave ministra R. Sikorskog, kao i one koje ne odgovaraju ni nacionalnim interesima Ukrajine, ni pravima i interesima autohtonog krimskotatarskog naroda.
“Čak i nagoveštaji o mogućnosti kompromisa po pitanju teritorijalnog integriteta Ukrajine uveliko nanose štetu cilju odbijanja ruske agresije i deokupacije svih privremeno okupiranih teritorija”, navodi se u saopštenju Medžlisa. Osim toga, u vezi sa prijedlogom poljskog ministra, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine je navelo da teritorijalni integritet Ukrajine nikada nije bio i ne može biti predmet rasprave ili kompromisa. Krim je Ukrajina. Na strani Ukrajine su Snage nacionalne odbrane, partneri, Povelja UN-a i međunarodno pravo. Krim je centar gravitacije evropske sigurnosne arhitekture. Njena potpuna obnova je moguća tek nakon potpune deokupacije cijele teritorije Ukrajine, uključujući ukrajinsko poluostrvo.
Izražena su očekivanja za dalju snažnu podršku partnera kako bi se Rusija prisilila da se vrati poštovanju međunarodnog prava i Povelje UN-a, da povuče svoje trupe i oružje sa cijele suverene teritorije Ukrajine i da obnovi svoj teritorijalni integritet, kao i da privede Rusiju odgovornosti za agresiju na Ukrajinu i za sve počinjene zločine.
Treba napomenuti da ideja Radeka Sikorskog nije ni nova ni njegova. Mandat UN-a u ovim uslovima, kada Organizacija sada pokazuje nevjerovatnu slabost i zapravo nije uspjela spriječiti rusku agresiju, a kada je počela, nema moć da je zaustavi, prilično je sumnjiva ideja. Naravno, ovo je hiljadu puta bolje od ruske okupacije, ali postoje velike sumnje da će Moskva pružiti priliku da se učini nešto za stvarnu deokupaciju na poluostrvu Krim. A ako UN treba da dobije mandat, onda to ne bi trebalo da bude za pripremu takvog referenduma kakav želi Kremlj, već za povratak normalnog života na poluostrvu. Stoga je povezivanje pitanja “mandata UN” i održavanja “referenduma” narativ Kremlja, jer su Rusi već pokazali “majstorstvo” u održavanju pseudoreferenduma na teritorijama koje je privremeno okupirala ruska vojska.
Ovo će jednostavno biti pokušaj legitimizacije ruske imovine na Krimu i ništa više i nikako put ka “novom normalu”. Inače, ovo može postati vrlo opasan presedan, jer onda svako može nešto da prigrabi oružanim putem, stavi pod mandat UN-a i onda održi povoljan referendum. Dakle, ovakav poljski prijedlog može samo oslabiti poziciju Ukrajine i njenih zapadnih partnera u pogledu čak i teoretski mogućih pregovora. A ako je ovo cilj R. Sikorskog, onda je ovo vrlo opasna pozicija.
Inače, početkom ove godine poljski predsjednik Andrzej Duda već je izrazio sumnju da će Ukrajina uspjeti deokupirati Krim. Dakle, inicijativa R. Sikorskog možda je već negdje u sistemu pristupa zvanične Varšave o mogućnosti da se poluostrvo ne vrati u državno-pravno polje Ukrajine. Šteta što je Poljska zauzela takav stav. Inače, to Kremlju oslobađa ruke u pogledu mogućnosti da zauzme dio poljske teritorije duž Suvalskog koridora, koji povezuje teritoriju Bjelorusije i Kalinjingradske oblasti, a prolazi kroz teritoriju Poljske i Litvanije.
Moguće je da će Moskva željeti da prisvoji neku teritoriju Poljske u blizini granice sa Bjelorusijom, gdje žive etnički Bjelorusi, ili u blizini Kalinjingradske oblasti kako bi proširila rusku zonu sigurnosti na Baltiku. Uostalom, ako je moguće zauzeti Krim, a zatim legalizirati aneksiju održavanjem lokalnog referenduma, zašto to ne učiniti na drugim mjestima od interesa za Kremlj.
Čak i u Njemačkoj već postoji milion Rusa koji mogu izaći na referendum o pristupanju neke njemačke teritorije Ruskoj Federaciji, pogotovo ako je riječ o istočnom dijelu zemlje, gdje su proruske snage veoma jake. Stoga su principijelni stavovi lidera uticajnih zemalja veoma važni za trijumf međunarodnog prava. Tako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, obraćajući se učesnicima samita Krimske platforme u Kijevu, izjavio da se Krim treba vratiti Ukrajini u skladu sa normama međunarodnog prava. Kao odgovor, Kremlj je rekao da će nastaviti da razvija “partnerske odnose” sa Turskom, uprkos riječima njegovog lidera. Stoga se ne treba bojati stava Moskve, što potvrđuje i Evropska unija, koja je u stalnom dijalogu sa ukrajinskim vlastima o zajedničkim akcijama i planovima.
„Formula mira predsjednika Volodimira Zelenskog ostaje najpouzdanija osnova za mirovne napore“, rekao je Peter Stano, predstavnik Službe za vanjsku politiku EU tijekom brifinga u Briselu. Osvrćući se na informacije o tome da Ukrajina priprema svoj plan pobjede, Stano je potvrdio da se “svi nadaju pobjedi Ukrajine i da je zato podržavamo u mnogim oblastima kada su u pitanju pojedinačni odnosi između Evropske unije, njenih država članica i naših ukrajinskih kolega”. Također je naglasio da zemlje EU podržavaju sve napore Ukrajine da obnovi suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost.
Ranije je 77% anketiranih Ukrajinaca podržalo ideju o uvođenju međunarodnih privremenih uprava na oslobođenim teritorijama Donbasa i Krima nakon rata. Ali zadatak ovih administracija je da pripreme bivše privremeno okupirane teritorije za povratak u Ukrajinu na najbezbolniji mogući način. A ovo je potpuno drugačije od onoga što predlaže R. Sikorski.”