Tema smanjenja radnog vremena postaje sve popularnija, a jedno istraživanje koje je sprovedeno u Njemačkoj dodatno je otvorilo vrata ovoj diskusiji.
Ukupno 45 kompanija učestvovalo je u eksperimentu koji je trebao da se sprovede još prije dvije godine, ali zbog nedostatka zainteresovanih firmi, inicijativa je odložena. Kada je konačno započeta, nije sve prošlo glatko. Dvije kompanije su prekinule sa eksperimentom nakon samo nekoliko sedmica, dok su još dvije ispale jer nisu zaista smanjile radno vrijeme zaposlenima, ostavljajući na kraju 41 firmu koje su nastavile sa ispitivanjem.
Marika Platz sa Univerziteta u Minhenu je učestvovala u evaluaciji ovog eksperimenta i ističe da su firme imale slobodu da odluče kako će smanjiti radno vrijeme. Dok su neki odlučili da smanje radnu nedelju na četiri dana sa punom platom, drugi su se odlučili za manje smanjenje, čak i ispod deset procenata. Od 85 procenata firmi koje su učestvovale, zaposleni su radili četiri dana umjesto pet, što je u velikoj mjeri potvrdilo hipotezu o mogućim prednostima skraćenog radnog vremena.
Voditeljka istraživanja, Julia Backmann, objasnila je da su istraživači pratili ne samo izjave zaposlenih, već i fiziološke podatke, uključujući otkucaje srca, nivo aktivnosti i kvalitet sna. Uzorci kose također su prikupljani da bi se procijenio nivo stresa kod zaposlenih. Ovaj sveobuhvatan pristup omogućio je dublje razumijevanje kako skraćivanje radnog vremena utječe na opšte blagostanje radnika.
Jedan od ključnih ciljeva eksperimenta bio je mjerenje produktivnosti. Zagovornici četvorodnevnog radnog vremena vjeruju da će zaposleni biti odmorniji, motivisaniji i da će zadržati istu ili čak veću produktivnost u odnosu na petodnevni rad. Rezultati su pokazali da su zaposleni imali manje pritiska i osjećaja radne iscrpljenosti. Zanimljivo je da su fizički postali aktivniji, ostvarivši više koraka dnevno nego što je to bio slučaj kod “normalne” mjerne grupe. U prosjeku su spavali 38 minuta više sedmično, što može pozitivno utjecati na njihovu efikasnost i dobrobit.
Međutim, neki rezultati istraživanja nisu ispunili očekivanja. Naprimjer, nije zabilježena značajnija razlika u broju dana bolovanja, a učinak na životnu sredinu bio je minimalan. Iako se zagovornici kraćeg radnog vremena nadaju da će smanjenje broja radnih dana doprinijeti zaštiti okoline, mnogi su iskoristili trodnevni vikend za putovanja, što nije dovelo do smanjenja emisije štetnih gasova. S obzirom na to da bi kraća radna sedmica mogla privući stručne radnike koji trenutno ne traže posao, istraživači izražavaju nadu da bi ovaj model mogao doprinijeti rješavanju nedostatka radne snage na tržištu.
Ovaj eksperiment predstavlja važan korak ka preispitivanju tradicionalnog modela rada i otvara vrata novim načinima organizovanja radnog vremena. Dok se rezultati analiziraju, jedno je sigurno: potreba za fleksibilnošću i prilagođavanjem potrebama zaposlenih nikada nije bila veća.