Gitarista i pjevač kultnog rock benda EKV, Milan Mladenović, preminuo je u svom stanu u Beogradu 5. novembra 1994. godine. Te iste godine u augustu je nakon jednog nastupa hitno hospitaliziran kad mu je i dijagnosticiran rak gušterače. Ove godine navršavaju se tri decenije od smrti “Dječaka iz vode”.
Mladenović je bitku s opakom bolešću vodio tek tri mjeseca, tokom koje je “spao” na samo 35 kilograma.
“Izvjesno je da kroz život idem stihijski, pa gdje se zaustavim. Jedno je sigurno: nikad ne znam gdje ću krenuti. Ja ne mogu pjevati o vanzemaljskoj ljubavi ako me guše i razdiru ovozemaljski jadi. Stojimo na rubu iznad neke provalije koja s nestrpljenjem čeka da nas proguta, a iznad nas razbuktala se vulkanska lava koja počinje curiti, rasteže se po nama. Čini mi se da smo stisnuti; ne možemo ni korak natrag, ali ni naprijed… Borite se za svoju ličnu slobodu; ne dozvolite da vas neki lažni srebrenjaci i krivo opravdane norme uguše… borite se za život. Za kraj bih rekao samo da mi ni u kojem slučaju nije žao što sam sve ove godine potratio na tako neozbiljnu stvar kao što je rock and roll i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao potrošiti sve te godine”, riječi su kojima je završena njegova monografija.
Margita Stefanović bila je pokraj Milanovih roditelja i svjedokinja odlaska legendarnog pjevača EKV-a.
“Mada se navikla s gubicima, doživjela je smrt roditelja i mnogih prijatelja, smrt Milana je potpuno poremetila Margitu. Dan prije Milanove smrti, 4. novembra 1994., Magi je bila u svom stanu na Slaviji. Zazvonio je telefon. ‘Možeš li doći do nas? Milan samo želi tebe vidjeti'”, vapila je Milanova majka Danica.
“‘Magi je odmah uhvatila taksi i otišla do njihovog stana u Novom Beogradu. Milan je ležao u krevetu. Bilo je mračno. ‘Nemoj plakati; sve smo ovo znali’, rekao je Milan. Zatražio je da stavi glavu u krilo kod Margite i da ga mazi po glavi. To su često radili.”
“Zaspao joj je u krilu. Ostala je nekoliko sati sama s njim. Na rastanku mu je rekla: ‘Vidimo se sutra.’ Nije joj ništa odgovorio. Samo ju je nježno pogledao. Sutra je preminuo”, ispričala je Lidija Nikolić, autorica Margitine biografije “Osjećanja. O. Sjećanja” i njena bliska prijateljica.
Najžešći antifašista
Milan Mladenović je bio ne samo vrhunski muzičar, već i društveni aktivista, koji je devedesetih otvoreno ustao protiv nacionalizma. 1991. godine nastupio je u sarajevskoj “Zetri” na prvom koncertu “Yutel za mir”, pred više od 20.000 ljudi. U tom periodu je izjavio: “Moja najveća želja bi bila da se probudim i ustanovim da je 1990. godina i da kažem: ‘Uh, al’ sam nešto ružno sanjao.'”
Tokom ratnih godina, Milan je bio aktivan u antiratnim projektima. S Giletom i Canetom iz benda “Rimtutituki” osnovao je bend koji je obilježio 1992. godinu. Krenuli su u akciju, izvodeći pesmu “Slušaj ‘vamo” u Beogradu, bez dozvole za nastup, simbolizirajući otpor protiv rata. Također, radio je na muzičkom projektu “Angel’s Breath” sa Mitrom Subotićem Subom, a nakon masakra na Markalama, napisao je pjesmu “Crv”.
Kada je 1993. godine srušena Ferhadija džamija u Banjoj Luci, Milan je otkazao koncert u tom gradu, navodeći: “Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija.” Ovaj potez je bio snažna poruka njegovog stava protiv nasilja i nacionalističkog ludila.
Na sprovod Milana Mladenovića došao je gotovo cijeli Beograd. Mladenović je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, kao dijete miješanog braka: otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica. Kad je Mladenović imao šest godina, njegova porodica preselila se u Sarajevo, a s dvanaest godina već je živio u Beogradu.