Hadžifejzović: „Još priče o izdaji, politici i ratnim zločincima. Radislav Krstić, general JNA – Srpske vojske, izvršilac genocida, osuđenik za genocid, poslao je pismo sudu, ali i javnosti, u kojem opet priznaje genocid, kaje se, moli za oprost, ali i za otpust.
Tumači se da Krstić ovim priznanjem želi da izađe na slobodu i proživi još malo, koliko može, a već ima 77 godina. Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, vrlo racionalno poručuje Krstiću: ‘Ako si iskren, onda šalji pismo svim zemljama koje su glasale protiv Rezolucije o genocidu. Kaži gdje su grobnice, kako su se prekopavale i premještale. Reci ko ti je naredio genocid. Daj imena.’
Svi ostali koji su reagovali, osim Tahirovića, odbili su molbu, vapaj, krik osuđenika za genocid. Svi kažu: ‘On samo želi na slobodu.’
No, jedno je emotivno tumačenje i odbijanje ove Krstićeve molbe, a drugo je pravno i historijsko. Naime, Krstić je opet, javno, nakon presude, priznao genocid. U historiji će biti zapisano da je priznao na sudu, da je osuđen, pa opet još jednom priznao. Historija ne pamti emocije. I tako i treba prihvatiti Krstićevo priznanje – priznao je, opet.
Priznala je i Biljana Plavšić, pa se nakon zatvora, kao, pokajala što je priznala. Priznao je i Dodik u ovoj emisiji genocid, pa ga, kao, povukao – priznanje.
Dakle, Biljana Plavšić, Radislav Krstić i Milorad Dodik su priznali genocid u Srebrenici. I tačka.“