Očekivanja od sastanka nisu velika. Čović je već ranije ustvrdio kako su “sve mogućnosti za Aluminij iscrpljene”, a sasvim je jasno i da je za sastanak kasno jer je fabriku bespovratno uništio dugogodišnji kriminal. Da je to jedini razlog, a ne cijena struje, najbolje govori podatak da je Aluminij i kada je struju nabavljao po cijeni od 40 eura po Mwh pravio gubitak od 20 miliona maraka.
Kome je pravljenje tog gubitka donosilo dobitak, tek bi se trebalo utvrditi. Zna se tek da su se sve uprave tokom brutalne pljačke Aluminija krile iza svojih političkih sponzora, a ovi pak iza nacionalnih hrvatskih interesa.
Jer kako drugačije, nego kao obmanu, objasniti situaciju u kojoj su politički prvaci Hrvata u BiH pitanje kladionica tretirali kao prvoklasno i strateško, a propadanje i pljačku Aluminija kao potpuno nevažno pitanje.
Da je samo pola energije utrošene “odbranu” kladionica utrošeno u pospremanje stanja u Aluminiju danas bi ono možda bilo drugačije. Ali nije. Kako će iz HDZ-a danas radnicima Aluminija pojasniti po kojim su parametrima za Hrvate u BiH napori uloženi u produženje mandata Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH važniji od gašenja kompanije i gubitka 900 radnih mjesta. Izvori bliski Vladi FBiH čak tvrde da je Čović znao za krah Aluminija mnogo ranije, ali da je tražio da se cijela priča odgodi za nakon Općih izbora. Baš kao što se znalo da se iz Aluminija, u desetak godina koliko je bio u rukama Mije Brajkovića i HDZ-a Hrvatske, u Zagreb izvlači novac preko šibenskog TLM-a i Glencorea.
Tek dan poslije gašenja Aluminija i hrvatska javnost u BiH počela je primjećivati kako su hrvatski političari uradili malo ili ništa, kako su nijemo promatrali cijelu situaciju i kako su radnike ostavili na cjedilu.
A da je uistinu tako, dokaz je vijest saopštena iz “krovne organizacije hrvatskog naroda u BiH” – HNS-a, kojeg vode Dragan Čović i Božo Ljubić. Naime, zatražena hitna sjednica Odjela za gospodarstvo HNS-a nije održana jer odjel nije konstituiran.
– Čeka se konstituiranje odjela na kojem bi onda prva tačka bila Aluminij, rečeno je prekjučer iz HNS-a.
Formiranje odjela Aluminij nije dočekao, već je bilo kasno. Baš kao što je zakasnio i sastanak u centrali HDZ-a.
Čović im nema ništa novo ponuditi osim ponovnog prebacivanja odgovornosti na Sarajevo i da usmjeravanja u tom pravcu.
U centrali HDZ-a radnici su na pravoj adresi, a naredne su SIPA, Vlada Hrvatske i USKOK.
Nakon toga budućnost Aluminija bi trebala biti u rukama radnika, kroz pregovore s potencijalnim partnerima, a nikako ne u rukama HDZ-a. Oni su svoju šansu propustili i debelo iskoristili.