Avdić, koji je u julu 1995. godine preživio strijeljanje, podsjetio je da je Srebrenica prepuštena onima koji ni nakon 24 godine ne prestaju negirati genocid i veličati ratne zločince.
– Umjesto da prihvate činjenice i pokušaju ublažavati posljedice genocida, on se nastavlja samo suptilnijim metodama, a prije svega kroz obrazovni sistem. I ne samo da se negira genocid, nego se negira sve što je naše, negira se naš jezik, negira se naša kultura, historija, naše naslijeđe, negira se naš identitet i negira naše postojanje na ovim prostorima – kazao je Avdić, navodeći kako je to tako zato što nije poslana jasna poruka onima čije institucije stoje iza genocidne politike.
Podsjetio je kako su protekle 24 godine, te da je došao trenutak da nešto kaže i onaj koga su samo trenuci dijelili da bude zatrpan u masovnu grobnicu.
– U tom dobro organizovanom sistemu ubijanja u julu 1995. dešavaju se i greške. Greška kada vojnik odbije da prekontroliše da li su svi strijeljani mrtvi. E ja sam njihova greška. Zato sam danas ovdje da svjedočim istinu i ništa osim istine – kazao Avdić, prisjećajući se najtežih trenutaka u životu i navodeći kako ga krici iz tih krvavih dana jula nikada neće napustiti.
Potcrtao je kako je njegova duboka moralna obaveza svjedočiti o tome, a pogotovo u jednoj opštoj političkoj i institucionalnoj kampanji negiranja tih zločina, te “da bi sve drugo bila izdaja svih onih koji su ubijani i nemilosrdno gurani u grobnice, bez ikakvog razloga i povoda, ubijani samo zato što su stajali na putu i bili prepreka onima koji su željeli realizovati svoje prljave političke ciljeve i projekte”.
– Sjećam se kada su nam ruke vezali i izvodili na masovne egzekucije. Nisu nas čak ni za imena pitali, imali smo samo jedno pravo, pravo da budemo ubijeni…Danas govore to nije bio genocid, gurajući vlastiti narod u još dublju zabludu, a žtvama, dirajući u nikada zarasle rane, stvaraju dodatnu patnju…- kazao je Avdić, između ostalog, na komemoraciji u Potočarima.