Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
“Danas je veoma važna tema razumijevanje kakav će modalitet okončanja rata u Ukrajini primijeniti nova republička administracija. Osjeti se umor zapadnog svijeta i samih američkih građana od trogodišnje vojne konfrontacije u Ukrajini i borbe protiv ruske agresije.
Čuvena američka publikacija The Washington Post dala je svoju viziju mogućeg razvoja događaja.
‘Sljedećih nekoliko sedmica će odrediti da li Ukrajina može nastaviti postojati kao suverena država, jer bi loš dogovor koji je nametnuo Donald Trump mogao postati najgora opcija, kada će nagodba na račun ukrajinskih teritorija postati nagrada za Putina i potkopavati kredibilitet Sjedinjenih Država’, piše Washington Post.
‘Ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu, koja se bliži kraju svoje treće krvave godine, dostigla je prekretnicu. Ukrajina gubi teritoriju, trupe i vrijeme. Sljedećih nekoliko sedmica će odrediti da li Ukrajina može nastaviti postojati kao suverena država unutar njene granice prije invazije, ili blizu njih, uz pune sigurnosne garancije za svoje građane, ili će ruski predsjednik Vladimir Putin biti nagrađen i ohrabren u svom teritorijalnom ratu ekspanzija’, napominje poznata američka novina.
Između ostalog, The Washington Post smatra da će ‘način kako će ovaj sukob biti riješen imati posljedice daleko izvan granica Ukrajine’, pobijajući postojeće mišljenje da se čini da je to problem samo za Evropu. U pitanju je autoritet Sjedinjenih Država i NATO, koji su počeli hitno pružati pomoć Ukrajini nakon ruske ilegalne i ničim izazvane invazije i obećali da će nastaviti svoju podršku ‘koliko god bude potrebno da poraze Rusiju’.
Pomoć partnera, koja je kasno stigla u Ukrajinu, omogućila je Putinu da se učvrsti i izgradi vojnu moć u savezu sa Sjevernom Korejom i Kinom. Sada Ukrajina gubi teritoriju, ljude i, što je najvažnije, vrijeme.
Američko izdanje smatra da će Ukrajina teško moći preživjeti još godinu dana ovog razornog rata. Ali žurba u pronalaženju dogovornog rješenja mogla bi dovesti do loše odluke koja nagrađuje Putina za njegovo otimanje ukrajinske zemlje i osigurava da pokrene još jednu ofanzivu na nove teritorije čim bude imao priliku da obnovi svoj iscrpljeni arsenal.
Loš mir će također uznemiriti Ukrajince nakon što su njihovi domovi, škole i fabrike uništeni, a mnogi prijatelji i članovi porodice ubijeni.
‘Veliki dio njihovog bijesa tada može biti usmjeren na zapadne pokrovitelje koji su ih izdali. Dakle, ovo je borba koju SAD i Ukrajina ne mogu izgubiti, pogotovo ako postoji loš mirovni sporazum’, zaključuje američka publikacija.
Analizirajući rezerve izražene u WP-u, dolazimo do logičnog zaključka da gubitak teritorija Ukrajine ni na koji način neće dovesti do dugoročnog mira. Teritorijalni ustupci će samo zamrznuti sukob, a ne riješiti ga. Kremlj će to shvatiti kao slabost Zapada i podsticaj za dalju agresiju u budućnosti. Sličan scenarij se već dogodio nakon aneksije Krima u februaru – martu 2014. godine, kada ustupci Moskvi nisu zaustavili njeno dalje napredovanje u Donbasu u aprilu 2014. godine i punu vojnu invaziju u februaru 2022.
Gubitak novih ukrajinskih teritorija dovest će do sljedeće eskalacije događaja od strane Moskve za samo nekoliko godina. Osim toga, to stvara opasan presedan za druge autoritarne države koje mogu koristiti vojnu silu da zauzmu susjedne teritorije.
Ono što trenutno razmatra nova republička administracija, odbijanje Kijeva da se pridruži NATO-u, moglo bi biti uništenje postojećeg sistema bezbjednosti širom Evrope i svijeta. Treba shvatiti da se Ukrajina, zbog svog geostrateškog položaja, može smatrati ključnim elementom cjelokupne evropske sigurnosti.
Slabljenje odbrambenih sposobnosti Kijeva odbijanjem članstva u NATO-u nesumnjivo će stvoriti novu ‘sivu zonu’ koja će ostati izvor nestabilnosti na granici EU. Zapadni saveznici su već dosta uložili u sigurnost Ukrajine. Dakle, odbijanje primanja Ukrajine u NATO samo će lišiti ove investicije dodane vrijednosti i dugoročne sigurnosti.
Alternativne sigurnosne garancije za Kijev, bez uključivanja stvarnih snaga Sjevernoatlantske alijanse, nepouzdane su. Ukrajina je već imala slične garancije, kao što je Budimpeštanski memorandum (decembar 1995), koji nije funkcionisao u kritičnim situacijama, uključujući događaje iz februara i marta 2014. tokom ruskog napada na Krim.
Istovremeno, mogućnost prekida pomoći Ukrajini od strane SAD-a kao sredstva pritiska za povinovanje Kijeva u donošenju nepopularnih odluka samo će oslabiti globalni autoritet i poziciju Washingtona. Osim toga, ako SAD odbiju da podrže Ukrajinu, to neće samo narušiti njenu reputaciju lidera demokratskog svijeta i pouzdanog partnera saveznicima.
Kina i drugi autoritarni režimi, kao što su Iran i Sjeverna Koreja, vidjet će to kao priliku da djeluju mnogo agresivnije. Peking će odmah planirati vojno vratiti Tajvan. Iran će nastaviti sa svojim programima nuklearnog naoružanja i bez ceremonije intervenisati u mnogim događajima u regionu Bliskog istoka, Sjeverna Koreja će pokušati da izvrši vojni pritisak na Republiku Koreju, imajući brojne vojne jedinice koje su prošle pravu školu ratovanja, boreći se protiv Ukrajine na strani Rusije.
Stoga, SAD na kraju moraju pokazati da mogu podržati svoje saveznike čak i u teškim okolnostima. Istovremeno, podrška Ukrajini postaje i geostrateško ulaganje u globalnu sigurnost i odvraćanje od agresivnih akcija mnogih autoritarnih režima.
Postaje jasno da Moskva uopće nije zainteresirana za postizanje trajnog mira, već samo za neku vrstu pauze za mogući oporavak snage za sljedeći vojni udar. I sa ovim se ne može ne složiti sa člankom u WP. Ruska strategija sada podrazumijeva korištenje mogućeg primirja za pregrupisavanje trupa i obnavljanje vojno-tehničkog potencijala za proizvodnju novih borbenih raketa, jačanje vojske novim tipovima aviona i helikoptera, oklopnih vozila i tenkova, artiljerije, kao i proizvodnju značajnog broja municije.
Ovo će samo odgoditi novu fazu eskalacije rata. Stoga Kremlj nije protiv korištenja pregovora kao taktičkog poteza za održavanje kontrole nad privremeno okupiranim ukrajinskim teritorijama. Pritisak Waahingtona na Ukrajinu da napravi ustupke Moskvi samo će doprinijeti općoj nestabilnosti ne samo na evropskom kontinentu, već i u cijelom svijetu.
Jedina alternativa mogućem pritisku na Ukrajinu od strane nove republičke administracije SAD je jačanje politike sankcija Rusiji i ozbiljna vojna podrška Kijeva sa strane kolektivnog zapada. Upravo takva politika će omogućiti Ukrajini da stvori uvjete za mogućnost ostvarivanja vojnih pobjeda ili vođenja pregovora pod povoljnijim uvjetima.
Moskva mora smatrati da je nastavak rata preskup, da vodi ekonomskom kolapsu zemlje, te će biti isplativije okončati rat čak i pod uvjetima Kijeva nego ga nastaviti, što bi moglo dovesti do opće krvave pobune među ruskog stanovništva.”