Mnogo je onih koji su problematični i koji kvare ukupnu sliku o migrantima. No, postoje i oni koji kupe srca drugih ljudi i to na način da ne kažu ni jednu riječ niti da upute bilo kakav pogled.
Priča o dječaku koji zbog namaza nije htio da pogleda ni milimetar lijevo i desno osvojila je internet, prenosi Kvaka.ba.
Priču prenosimo u cijelosti:
Ovo je dječak koji nema više od 20 godina. On je napustio svoj dom i došao (ne svojom voljom) u našu zemlju…
Sjetite se 92 godine…Neki su bili u Sarajevu, brojali granate u podrumu a neki su goli i bosi branili ovaj grad. Neki su rat dočekali u gradovima koji su automatizmom bivali srpski, hrvatski ili muslimanski. Doživješe mnogi ružne stvari…
Neki su pak ratne godine proveli daleko u trećim zemljama…samo se sjetite, (posebno ova zadnja skupina), kako ste bili tretirani u tim zemljama…
Helem, da se vratimo imigrantu!
Lično sam slikala ovog dječaka iz auta ispred XX … (naziv objekta nije važan u ovoj priči).
Žena koja je pakovala kese u auto sa svojom
nepristojnom i razmaženom djecom, koja su jela istovremeno sladoled i čokoladu, reče mi nadmeno da on na “taj način” privlači pažnju i skuplja pare za drogu. A njeni klinci, ne stariji od 6godina, prilaze ovom momku i bezobrazno pokazuju svoje slatkiše…
Pogledala sam majku te djece, bolje rečeno odmjerila sa gađenjem, jer sam gotovo bila sigurna da on nije jedan od loših imigranata…
Prišla sam mu, pokušala razgovarati sa njim (u vrijeme namaza), ali me nije uopšte registrovao! Ostavila sam novac na travu pored njega i krišom gledala da li će uzeti?!
Nije ni skrenuo pogled…
Sjedim već u autu i promatram ga. Završio je namaz. Navlači svoje pocijepane tene i sjeda na travu. Vadi minijaturni Kur'an i počinje listati isti…Novac nije ni vidio. Obuzeo me stid, da sam uopšte promatrala hoće li uzeti tih par maraka čim mi leđa vidi…
Gledam ga i suze same niz obraze idu. Smjenjuje mi se tuga, stid, bijes ali i dalje zurim u njega.. Srce mi lupa toliko brzo da sam mislila da će prestati kucati…
Pitah se u trenutku, sa knedlom u grlu, koliko nas ima da smo dušom predani Jedinom Bogu?
I koliko nas ima da srcem volimo?
On nije narkoman. On je dijete koje nema svoj dom više. Ali vjera u bolje sutra, ga održava u životu…Šta održava nas, pitajmo se svi, prije nego legnemo u čist krevet punog stomaka…
Laku noć Bosno i Hercegovino!” stoji u statusu koji potpisuje Adelay