Više od 200 osoba, uključujući žene i djecu, ubijeno je u Siriji u incidentima koji uključuju ratne ostatke u tri mjeseca od pada Assadovog režima, dok stručnjaci za uništavanje bombi upozoravaju da “nijedno područje u Siriji nije sigurno”.
Broj žrtava je porastao jer se otprilike 1,2 miliona ljudi vraća u svoje bivše domove i na zemlju nakon što su raseljeni zbog brutalnog građanskog rata u zemlji.
Hiljade nagaznih mina i neeksplodiranih granata i streljiva razbacano je diljem zemlje u većim gradovima i ruralnim područjima koja su bila svjedoci vojnih operacija i bombardiranja tokom 14 godina.
Dok se porodice vraćaju svojim domovima, slučajni kontakt ubija stotine. Djeca su posebno osjetljiva na kasetnu municiju, ponekad pogrešno misleći ds se radi o igračkama. Do prošle sedmice 640 osoba je ubijeno ili ranjeno, prema najvećoj svjetskoj dobrotvornoj organizaciji za mine, Halo Trust. Raniji izvještaj UN-a pokazao je da su trećina žrtava bila djeca.
“Ne možemo reći da je bilo koje područje u Siriji sigurno od ratnih ostataka”, rekao je Mohammed Sami Al Mohammed, koordinator programa protuminskog djelovanja za Sirijsku civilnu odbranu, također poznatu kao Bijele kacige, nevladinu organizaciju koju financiraju vlade i razvojne organizacije.
Mohammed je rekao da će biti potrebne decenije da se uklone mine i Sirija učini sigurnom. “Ima zemalja u kojima su ratovi završili prije 40 godina, ali još uvijek nisu u stanju u potpunosti otkloniti tu opasnost. Stvar nije tako jednostavna i ono što se dogodilo u Siriji daleko je razornije od onoga što se dogodilo na drugim mjestima”.
Volonteri su pomagali u pokušaju raščišćavanja zemlje ljudi kako bi im omogućili siguran povratak, ali tragično su također gubili vlastite živote kao posljedicu.
Od pada Assadovog režima u decembru prošle godine, Fahd al-Ghajar (35) redovno je objavljivao slike na Facebooku prikazujući svoj opasan posao čišćenja mina na raznim lokacijama diljem Sirije.
U jednoj od svojih objava izrazio je ponos zbog uklanjanja mina s poljoprivrednih površina koje se koriste za ispašu stoke, uz natpis: “Najljepši je kraj”. U februaru je Ghajar pisao o smrti jednog od svojih kolega, rekavši: “Sirija je slobodna, ali mi, inženjerski tim, gubimo nekoga svaki dan. Na kraju svi umiremo; Ono što je bitno je očistiti zemlju”.
Ghajar je 21. februara poginuo od eksplozije nagazne mine dok je razminirao farmu u sjevernoj Siriji. Uspješno je očistio kuću, ali mina je detonirala dok je pregledavao polje, usmrtivši ga na mjestu, rekao je njegov brat Abduljabbar Alghajar.
Ghajar, koji je bio oženjen i imao četvero djece, naučio je postavljati i uklanjati mine dok je radio za sirijsku vojsku prije početka građanskog rata 2011., nakon čega je otišao i pridružio se opozicijskom pokretu koji je želio okončati Assadov režim.
“Žrtvovao se kako bi drugi mogli živjeti”, rekao je Alghajar, koji ga se sjeća kako je često govorio: “Zemlja je oslobođena, a mi, inženjerski stručnjaci, moramo stati uz te ljude i ukloniti mine kako bismo im pomogli da se vrate svojim domovima”.