„Američki ambasador u BiH je tek nedavno započeo svoj mandat ali je već nekoliko puta svojim izjavama i postupcima zaintrigirao bh. javnost i uzdrmao učmali sistem korumpiranih moćnika u BiH. Njegove akcije posebno iritiraju političku i pravosudnu elitu koja je navikla da im se međunarodna zajednica obraća obazrivo, diplomatski i uz jako malo kritika“, kaže Marić.
Posebno ih šokira, nastavlja Marić, kada neko tako jasno, precizno i bez okolišanja govori o rak ranama društva, navodi odgovorne za takvo stanje ali i predlaže rješenja. Stoga ne treba da nas čudi što je već bilo negodovanja onih koji su se pronašli u njegovim kritikama.
„To je uradio i po pitanju zatvaranja Aluminija gdje je otvoreno naveo da je ova firma propadala jer joj je cilj bio da donese korist političkim strankama, a ne radnicima i privredi te da cijenu pogrešnog upravljanja sada plaćaju radnici i njihove porodice. „Menadžeri Aluminija su radili u korist političkih gospodara, umjesto da su radili na prilagođavanju teškim tržišnim uslovima. Nije ovo prvi put da se političarima dopusti da neku kompaniju dovedu do bankrota, a neće biti ni posljednji ukoliko se nešto ne promijeni.“, kaže ona.
Marić dodaje kako su političke stranke u Bosni i Hercegovini na primjeru Aluminija pokazale da su jako sposobne ali nažalost samo kad trebaju nešto uništiti.
„I dok oni između sebe prebacuju „vrući krompir“ odgovornosti radnici i njihove porodice se suočavaju sa neizvjesnom budućnošću. Odjednom se ne zna ko je vlast i ko upravlja Aluminijem. Ponovo se javlja famozna vladajuća opozicija koju čine stranke koje su u vlasti ali se pri najmanjoj uzbuni počnu pretvaraju da su opozicija i pozivaju vlast da učini nešto“, ističe naša sagovornica.
Ona dodaje kako je nevjerovatno, ali taj problem nisu imali kada su iz Alumija izvlačili novac na legalan ili nelegalan način, jer su se tada svi predstavljali dijelom vlasti i uprave.
„Da biste znali ko snosi najveću odgovornost za propast firme dovoljno je da pregledate koja stranka je postavljala većinu direktora i članova upravnih odbora. Nakon toga će vam biti jasno zašto mnogi najveću krivicu pripisuju HDZ-u BiH i njenom predsjedniku Draganu Čoviću i zašto su obespravljeni radnici upravo od njega i njegove stranke tražili pomoć“, smatra Marić.
Ivaa Marić je mišljenja da se Ambasador Nelson sa pravom umiješao u diskusiju o ovom velikom problemu čije posljedice će osjetiti mnogi, a ne samo radnici koji su ostali bez posla.
„Uz kritike upućene lošim i korumpiranim menadžerima i političarima, koji blokiraju reforme i ekonomski napredak, pažnju javnosti je usmjerio na brojne neiskorištene potencijale: poljoprivredna dobra, plantaže i vinograde, turizam, rijeke i planine i talentovane ljude“, kaže Marić.
„Nemojmo gubiti vrijeme, poboljšajmo poslovnu klimu da bi se omogućilo da kompanije počnu sa radom i otvaraju nova radna mjesta; radimo takođe zajedno na poboljšanju obrazovnog sistema koji će proizvoditi stručnjake sposobne da preuzmu poslove ekonomije dvadeset prvog stoljeća.“, naveo je ambasador u svom članku.
„Američki ambasador je uradio ono što bi trebali da rade i kako bi trebali da postupaju bh. političari bilo u vlasti bilo u opozciji, ali koji to ne rade, svako iz nekog svog razloga. Nadam se da će ono malo savjesnih i sposobnih političara u Bosni i Herceovini njegove dobronamjerne kritike iskoristiti kao putokaz za to šta se treba mijenjati kako bi država krenula ka ekonomskom napretku, kao i da od njega uče kako se odnositi prema javnosti“, zaključila je Ivana Marić.