Hadžifejzović: „Još jedan sjajan, vrijedan, veliki, važan čovjek je otišao. I opet moj komšija. U razmaku od nepunog mjeseca nakon Sabahudina Seleskovića, otišao je komšija Hajrudin Čengić.
Seleskovića sam zvao Drug Gospodin, Čengića – Drug Beg.
Hajrudin Čengić je direktni potomak Bećir-paše Čengića – vrhovnog komandanta Osmanlijskog Carstva u rusko-osmanlijskom ratu 1737. godine. Zauzeo je i branio tvrđavu Ozija – Očakov pokraj Odese, danas u Ukrajini. Tu je poginuo sa čak 8000 Bošnjaka. Hajrudinov otac i unuk nose ime slavnog Bećir-paše.
No, Čengić je bio, i nije krio, i komunista, omladinski rukovodilac, geodet a još tinejdžer, kasnije i ekonomista i menadžer. Vodio je velike kompanije – ‘Plin’, ‘Bosna Auto’, ‘Bosna RE’, čelnik Opštine Novo Sarajevo, ključni čovjek gradske vlasti u pripremama Olimpijade, predsjednik FK ‘Željo’, predsjednik Udruženja fudbalskih prvoligaša Jugoslavije, drug / prijatelj Branka Mikulića, Emerika Bluma, Ante Sučića, Ivana Stambolića, Ivice Osima… Bio je prijatelj i s jednim dikatorom, kasnije zločincem, i vrlo tužan, nesretan kada je shvatio da ni prijatelj prijatelja ne može da zaustavi u lošem, krvavom naumu.
Ne sjećam se čovjeka koji je toliko puta u životu bio otpisan, operisan kao Drug Beg. I odmah nakon operacije, čak teške operacije mozga, jednostavno sjeo u auto i odvezao se u Rataje, kraj Foče, na imanje predaka. Danas ljudi ta imanja nazivaju selima, a begovina su. Ne znam koliko tona voća i povrća je dovukao sa Rataja nama komšija… Nekidan u zajedničkoj garaži vidim ga kako u uskom prostoru tamo-vamo vozi auto, a bolestan i ima 88 godina. Navigator mu,vjerna ljuba, 61 godinu zajedno, gospođa Mersa… Nadrealno…
‘Neka ga. Neka ga malo želja mine’ – tim riječima Mersa smiruje moj šok… Dva dana prije smrti – vidim ga pred zgradom. Bolestan a zdrav, upalih ali vatrenih očiju, priča mi o FACE-u, gostima – meni. Vispren, brz, sjajan govornik. Mudrac a svjestan – zna da umire, zna da mu je to predzadnji dan u životu – a on priča o… o Bosni. Žalosno je, ponavljam, da veliki ljudi naše zemlje odlaze zaboravljeni i za života… Prije godinu dana mu je umro prijatelj, porodični, još jedan veliki čovjek – profesor emeritus dr. Mehmed Bublin, Građevinski fakultet, i predavač na još pet fakulteta. On je doslovce pravio – gradove. Da, posao mu je bio da pravi gradove, urbanističke planove – i napravio ih… čak šezdeset. Na sve to je napravio prvi prostorni plan cijele BiH… Mi ne damo da tako odu u zaborav ljudi poput Hajrudina i svih. Ne može otići tek tako čovjek čiji je predak prije trista godina branio Bosnu u Odesi… Preci je branili bez stanke stoljećima, a on je gradio… Porodična priča Čengića je historija Bosne.“